DIPL. OEC ZIJAD FAZLAGIĆ, STEČAJNI UPRAVNIK, HIDROGRADNJA D.D., SARAJEVO
„HIDROGRADNJA“
JE PRIMJER DA SE U STEČAJNOM POSTUPKU MOGU OSTVARIVATI USPJEŠNI POSLOVNI REZULTAT
Tekst: Rašid Hakić
Fotografije: „HIDROGRADNJA“ d.d.
Dugogodišnje radno angažovanje na značajnom mjestu u oblasti namjenske industrije BiH, iskoristio je za nemjerljiv doprinos u vremenu agresije na našu državu.
Kao tehno menadžer, u sintezi sa stručnošću i iskustvom, ostavio je značajan trag u privrednom subjektu na mjestu generalnog direktora, što čini i danas kao stečajni upravnik „Hidrogradnje“, svakodnevno stvarajući novu vrijednost u ovom privrednom subjektu.
Sve navedeno odnosi se na diplomiranog ekonomistu i dokazanog patriotu Zijada Fazlagića.
NEKADAŠNJI POSLOVNI GIGANT SVJETSKOG NIVOA
BH BUSINESS MAGAZINE:
Gospodine Fazlagić, kada je osnovana „Hidrogradnja“ i šta je predstavljala u ex jugoslovenskom privrednom ambijentu?
ZIJAD FAZLAGIĆ :
„Hidrogradnja“ je osnovana 1947. godine sa ciljem pojačanja energetske vrijednosti ex Jugoslavije i u tom smislu je školovala kadar, izvodila radove na području nekadašnje države, gdje je izgradila svih dvadesetsedam hidroelektrana, sa instalisanom snagom oko pet miliona kilovatsati. Krejem pedesetih i početkom šesdesetih godina prošloga stoljeća „Hidrogradnja“ je već bila kadovski prekapacitirana i počinje ekspanziju na strana tržišta.
Izvodila je radove u desetak država i to na području nesvrstanih zemalja od kojih se posebno isticao Irak, sa akcentom na izgradnju hidro objekata na rijekama Tigris i Eufrat, na kojima je uradila sve hidroelektrane.
Pored Iraka, radove je izvodila i u Libiji, Libanu, Iranu, Egiptu i Alžiru. Time je, osamdesetih godina prošloga stoljeća, u zenitu poslovnog uspjeha, „Hidrogradnja“ bila najveći izvoznik u bivšoj Jugoslaviji, zapošljavajući oko šet hiljada radnika, sa impozantnom kadrovskom strukturom i tehnologijama, čime je, tih godina proglašena tehnološki najjačom kompanijom na svijetu.
To potvrđuje i izgradnja impozantne hidroelektrane Behma, sa bazenom površine tri fudbalska igrališta, visine pedeset metara, iz pravca tri rijeke, sa dovodom vode u cijevima prečnika 24 metra.
To u svijetu do tada niko nije uradio. Sa takvim referensama „Hidrogradnju“ zatiče rat u zalivu i agresija na Bosnu i Hercegovinu.
BH BUSINESS MAGAZINE:
Koje posljedice je ratno stanje na bh. području ostavilo na poslovanje „Hidrogradnje“?
ZIJAD FAZLAGIĆ:
Dejtonskim sporazumom i novonastalom granicom između entiteta, nekoliko pogona, odnosno poslovnih jedinica „Hidrogradnje“ pripalo je RS-u.
Treba naglasiti i to da je prijeratni kadar u znatnoj mjeri bio srpske nacionalnosti i time su, 1991. godine iz Sarajeva prebacili svu mehanizaciju na područje Pala, Gacka i druga mjesta pod srpskom kontrolom, čime je u znatoj mjeri „Hidrogradnja“oštećena i oslabljena.
Nadalje, u tom periodu preduzeće je, a usljed tadašnje politike države, zadržala oko dvije hiljade zaposlenih u uslovima bez poslovne aktivnosti.
U poslijeratnom periodu provedena je „papirnata „ privatizacija, potom nastupa platežna nesposobnost u smislu neplaćanja poreza, a time i nemogućnosti učestvovanja na tenderima, čime dolazi do poslovne stagnacije „Hidrogradnje“.
Pored navedenog ovaj privredni kolektiv ostao je sa velikim potraživanjima iz inostranstva, uspjevši naplatiti oko 140 miliona dolara, što je omogućilo manji oporavak, ali već 2004. godine nije bila u stanju plaćati poreze i doprinose, čime je postala jedan od najvećih poreskih bh. dužnika.
Treba istaći i činjenicu da je „Hidrogradnja“ do 2011. godine u Libiji zapošljavajući određen broj radnika, čime je ostvarivala pristojan prihod.
Međutim, poznata dešavanja , te politička i druga nemila previranja u toj državi dovela su do toga da se prestalo sa poslovanjem.
Slijedom događaja, 2013. godine, radnici „Hidrogradnje“ su preuzeli inicijativu, nakon čega je uslijedio štrajk u trajanju od pedesetdva dana, što je za posljedicu imalo raskidanje svih ugovora, blokiranje svih računa i neisplaćivanjem niti jedne plate, sve do 2016. godine.
OBEZBIJEĐENI PREDUSLOVI ZA DUGOROČNO USPJEŠNO POSLOVANJE
BH BUSINESS MAGAZINE:
Šta danas čini proizvodni program „Hidrogradnje“ ?
ZIJAD FAZLAGIĆ:
Snabdjevači smo Cementare u Kaknju sa laporcem, osnovnom sirovinom za proizvodnju cementa, koji eksploatišemo u našem kamenolomu površine oko 650 dunuma.
Pored navedenog poslovna jedinica Sigma radi beton i betonske prozvode za potrebe tržišta, sa paralelnom proizvodnjom, odnosno eksploatacijom frakcije riječnog šljunka, što predstavlja osnovu za proizvodnju betona.
Proizvodnju smo uskladili sa najvišim normama, odnosno standardima kvaliteta betona na tržištu, čime smo stekli povjerenje poslovnih partnera.
Bitno je nagasiti da smo uradili racionalizaciju poslovanje na novou kompletnog preduzeća s ciljem optimizacije svakog radnog mjesta, a primjer toga je da smo u poslovnoj jedinici u Kaknju, uvođenjem novih tehnologija, broj radnika sa četrdeset smanjili na petnaset.
Reorganizacija poslovanja podrazumijevala je i remont postrojenja, čime smo ostvarili veću efikasnost i iskoristivost raspoložive opreme i time veće produktivnosti u svrhu stvaranja nove vrijednosti.
S ponosom mogu istaći da nemamo niti jednog kapaciteta kojim raspolažemo, a koji nije renrabilan, čime smo obezbijedli preduslove za dugoročno uspješno poslovanje.
BH BUSINESS MAGAZINE:
Šta su bile početne aktivnosti Vas kao stečajnog upravnika u „Hidrogradnji“?
ZIJAD FAZLAGIĆ:
Meni je ovo četvrti put da sam, u nekom privrednom subjektu, počinjao poslovne aktivnosti „od nule“.
Prvi put je to bilo 1992. godine u TRZ Hadžići, kada sam imenovan na dužnost šefa kriznog štaba za održavanje borbene tehnike.
Drugi put ponovo je to bilo u istom privrednom subjektu koji je, tokom agresije opljačkan i miniran, sa 500 radnika „na kapiji“, koji su očekivali sa budu radno angažovani.
Poslovanje počinjem sa sredstvima iz tekuće proizvodnje, bez mogućnosti kreditnog zaduženja i bez prava hipoteke.
To traje do 2016. godine, kada sam imenovan za predstečajnog upravnika „Hidrogradnje“, gdje snimam zatečeno stanje, prevashodno potraživanja kupaca u iznosu od 220 miliona KM.
Zatečeno stanje je bilo neisplaćenih 36. plata, a nit niti jedan od raspoloživih kapaciteta nije radio, niti Sigma, niti poslovna jedinica u Briješću, osim jednog dijela kamenoloma u Kaknju.
U takvoj situaciji nadležnom Sudu dajem izvještaj u kojem navodim da je moguće nastaviti poslovanje, što Sud prihvata i potvrđuje.
Počeli smo sa nizom zatečenih problema od kojih i blokiranim računima, izgubljenim tržištem i izgubljenim autoritetom na tržištu.
Počeli smo poslovanje sa dijelom kadra na kojeg sam računao, kako bismo stvarali novu vrijednost. Sistematskim radom, u sintezi sa poslovnom kombinatorikom, poštujući poslovnu etiku, u proteklih devet godina uspjeli smo da inkasiramo oko 90 miliona KM, što u prosjeku, na godišnjem nivou u iznosu oko deset miliona KM.
Osim stabilnog povratka proizvodnje, solventnosti i likvidnosti, ogroman je značaj da sam uspio “Hidrogradnju” u stečaju uspostaviti kao privredni subjekt sa svim referensama i znakom, što je značajno i za našu državu da ima takvo preduzeće, čiji je znak na ino tržištu prepoznatljiv.
Bitno je naglasiti da se, od prvog mjeseca moga dolaska u „Hidrogradnju“ do danas, plata isplaćuje sa svim porezima i doprinosima, a jedna od prvih aktivnosti bila je rješavanje pitanja hotela „Čavljak“, čije poslovanje je stvaralo gubitak.
Zbog toga sam donio odluku o prodaji navedenog objekta, čijim sredstvima smo podmirili hipoteke koje su smetale u daljnjoj reorganizaciji preduzeća. Jedan od elemenata zatečenog stanja bio je da kamenolom u Hadžićima nije radio sedam godina, pri čemu smo uradili remont mehanizacije i omogućili pokretanje proizvodnje.
Uporedo s tim, obzirom da smo imali dugovanje po osnovu koncesija u iznosu od 350 hiljada KM, zakazao sam ročište na kojem sam priznao navedeno stanje, nakon čega sam uložio parnicu na nadležnom Sudu da nam se dozvoli rad, što nam je i odobreno.
Danas u navedenom kamenolomu, sa zaposlenih dvadesetak ljudi, ostvarujemo godišnji prihod od tri do četiri miliona KM. Do tada, u proteklih sedam godina, kamene frakcije uvožene su iz RS-a.
BH BUSINESS MAGAZINE:
Gospodine Fazlagić, šta predstavlja strateške planske aktivnosti u narednom periodu i koliko je radnika trenutno zaposleno u „Hidrogradnji“?
ZIJAD FAZLAGIĆ:
Plan reorganizacije i stečajni plan, koji je Skupština usvojila, predviđa da kupac „Hidrogradnje“ mora platiti takvu cijenu da svi hipotekarni vlasnici, radnici i radnička potraživanja budu isplaćeni u stopostotnom iznosu.
Dakle, poreske obaveze u iznosu oko 43 miliona KM, uz priznata radnička potraživanja u iznosu oko 29 miliona KM.
Neki mi spočitavaju što ne spuštam cijenu kapitala preduzeća. Kada bih to uradio, bilo bi to na štetu radnika, što smatram nekorektnim.
Što se tiče broja zaposlenih to zavisi od sezonskih potreba.
U zimsko periodu, kada je u određenoj mjeri smanjena poslovna aktivnost, radno je angažovano oko devedeset zaposlenika, a u periodu pune sezone inteziviraju se poslovne aktivnosti i tada je radno angažovano više od stotinu radnika.
Bitno je naglasiti da do petog u mjesecu radnici primaju platu, koja je u prosjeku oko 1 400 KM, a obzirom da smo obezbijedili platežnu sposobnost, isplata iste nije upitna, što podrazumijeva i uplatu svih pripadajućih poreza i doprinosa.
Kada je u pitanju naša projekcija i zahtjev prema strateškom kupcu „Hidrogradnje“ to je da mora nastaviti poslovanje u usvojenoj djelatnosti najmanje pet godina i da mora zadržati trenutni broj zaposlenih, obzirom da je oko pedeset posto radnika pred penziju, što nam je garancija da ne ostanu “na ulici“.
Pored toga, sve radnike našeg preduzeća koji nisu zaposleni, pozvali smo da rade, pa i one koji nemaju potrebnu struku, a na Skupštini sam se oobavezao da im platimo prekvalifikaciju. Uprkos svemu tome niko se do sada nije javio na predloženo.
Ovaj poziv smo uputili svjesni da samo zaposlen radnik stvara novu vrijednost, čime jačamo ekonomiju naše države u cjelini. I da rezimiram.
„Hidrogradnja „ je stabilo preduzeće, koje je obezbijedlo sve neophodne preduslove za dugogodišnje uspješno poslovanje.
BIOGRAFIJA
Zijad Fazlagić rođen je 1950. godine u naselju Kula Fazlagića, koje se nalazi na području općine Gacko.
Diplomirani je ekonomista i dugi niz godina bio je radno angažovan na mjestu komercijalnog direktora TRZ Hadžići, a u poslijeranom periodu bio je i generalni direktor u navedenom privrednom subjektu.
Predsjednik je stečajnih upravnika BiH, a od 2016. godine je stečajni upravnik „Hidrogradnje“.
Oženjen je i otac dvije kćerke.
Dao je veliki doprinos u odbrani Bosne i Hercegovine u periodu agresije u oblasti naoružanja i vojne opreme, formirajući novo preduzeće na slobodnoj teritoriji, angažujući tristotinepedeset stručnjaka na održavanju borbene tehnike.
Za poseban doprinos na početku i u toku OOR, iskazan kroz konkretne aktivnosti u osposobljavanju devastirane namjenske industrije, kao i osposobljavanju oštećenog naoružanja i proizvodnje potrebnih resursa za vođenje oružane borbe Udruženje generala BiH je 2025. godine Zijadu Fazlagiću uručilo značajno priznanje, prigodnu Zahvalnicu.
]]>
ZLATKO DJEDOVIĆ, FINANSIJSKI DIREKTOR, INGRAM D.D., SREBRENIK
KONTINUIRANIM RAZVOJEM
DO POZICIJE REGIONALNOG LIDERA
Tekst: Rašid Hakić
Fotografije: Ingram d.d. Srebrenik
Kontinuirani razvoj, odgovorno poslovanje i jačanje tržišne pozicije
svrstali su Ingram d.d. Srebrenik među regionalno prepoznatljive lidere u svojoj djelatnosti.
Nakon uspješno provedene tranzicije vlasničkih odnosa, privredno društvo je dodatno učvrstilo temelje za daljnji rast i razvoj.
O poslovnim rezultatima, izazovima i planovima za budućnost govori Zlatko Djedović, finansijski direktor Ingram d.d. Srebrenik
BH BUSINESS MAGAZINE:
Gospodine Djedović, predstavite, u kratkim crtama, poslovno društvo Ingram d.d. od osnivanja do uspješne tranzicije vlasničkih odnosa.
ZLATKO DJEDOVIĆ:
Ingram d.d. Srebrenik je privredno društvo koje postoji sedmu deceniju i osnovan je kao preduzeće za eksploataciju kamena za izgradnju željeznica. Međutim, usljed razvoja tržišta i kvaliteta kamena koji se proizvodio, otvorile su se fabrika kreča i fabrika betonsklih proizvoda, koje su kao osnovnu sirovinu koristile osnovni proizvode društva, odnosno kamene agregate.
Kroz decenije se širio proizvodni asortiman, a posebno u posljednih osam godina.
BH BUSINESS MAGAZINE:
Koji su benefiti privatizacije i poslovanja u sastavu kompanije Bingo?
ZLATKO DJEDOVIĆ:
Preuzimanjem od strane Bingo d.o.o. Tuzla većinskog paketa dionica počinje preokret u poslovnoj strategiji privrednog društva Ingram d.d. Srebrenik modernizacijom proizvodnih pogona, edukacijom radnika i značajnim investicionim ulaganjima kako bi se išlo u korak sa zahtjevima tržišta.
STATUS REGIONALNOG LIDERA
BH BUSINESS MAGAZINE:
Šta je osnovna djelatnost Ingram d.d. Srebrenik i kolika je godišnja proizvodnja gotovih proizvoda?
ZLATKO DJEDOVIĆ:
Osnovna djelatnost je proizvodnja i prerada kamenih agregata, a u našim proizvodnim pogonima kao i u našoj ponudi imamo širok dijapazon proizvoda od kreča i betona.
Kapacitet proizvodnje kamena na dva površinska kopa PK Drenik i PK Duboki Potok-Bijela Rijeka je cca. 900.000,00 tona na godišnjem nivou, proizvodnja kreča je cca. 50.000,00 tona na godišnjem nivou, proizvodnja hidratisanog kreča je cca. 20.000,00 tona godišnje,te 20.000,00 metara kubnih betona, a iz godine u godine bilježimo znatan rast u proizvodnji betonske galanterije.
BH BUSINESS MAGAZINE:
Koliko je zaposlenika radno angažovano u Ingram d.d. Srebrenik, u kojoj mjeri je izražena problematika nedostatka potrebnih zanimanja i kompetencija i na koji način rješavate navedeno?
ZLATKO DJEDOVIĆ:
Naše privredno društvo trenutno ima 210 uposlenih radnika u tri organizacione jedinice i u kontinuitetu vršimo prijem mladih kadrova.
Međutim, imajući u vidu da na tržištu rada postoji deficit kadra, posebno rudarske struke, naše privredno društvo je orjentisano i na edukaciju i usavršavanje već postojećih kadrova.
BH BUSINESS MAGAZINE:
Koji je omjer plasmana proizvodnje na domaće i ino tržište?
ZLATKO DJEDOVIĆ:
Naše privredno društvo je većinu proizvoda prije plasiralo na domaće tržište.
Međutim, u posljednje vrijeme, slijedom povećanja kvaliteta proizvodnog asortimana, omjer je trenutno 60 posto na domaćem, a 40 posto na ino tržištu.
BH BUSINESS MAGAZINE:
Koliko je sredstava investirano u modernizaciju proizvodnje od ulaska Ingram d.d. Srebrenik u sastav grupacije Bingo?
ZLATKO DJEDOVIĆ:
Od prelaska Ingram d.d. Srebrenik u vlasništvo Bingo grupacije, u modernizaciju proizvodnje i ekološki održiv razvoj našeg privrednog društva uloženo je više od sedamnaest miliona KM, sa jasnom namjerom da od fabrike sa višegodišnjom tradicijom stvorimo modernog i tržišno konkuretnog proizvođača.
BH BUSINESS MAGAZINE:
Gospodine Djedović, kojim pokazateljima potvrđujete
društvenu odgovornost Ingram d.d. Srebrenik?
ZLATKO DJEDOVIĆ:
Ingram d.d. Srebrenik je konstantno prisutan u lokalnoj zajednici kao društveno odgovorna firma u svim aspektima, te odgovaramo na sve zahtjeve, kako lokalne zajednice tako i Gradske uprave.
Izuzetno smo aktivni u podršci sportskim aktivnostima na području Grada Srebrenik, te podizanju kvaliteta obrazovanja u predškolskim i školskim ustanovama na području lokalne zajednice.
ZLATKO DJEDOVIĆ ROĐEN JE 18. 5. 1990. GODINE U TUZLI.
POSVEĆEN JE RADU, REDU I JASNIM CILJEVIMA,
SMATRA DA SE USPJEH NE POSTIŽE PREKO NOĆI, VEĆ UPORNOŠĆU, UČENJEM I TIMSKIM RADOM.
NAJVEĆU MOTIVACIJU PRONALAZI U STVARANJU NOVIH VRIJEDNOSTI, RAZVOJU LJUDI OKO SEBE I OSTAVLJANJU POZITIVNOG TRAGA U ZAJEDNICI.
DIPLOMIRANI JE EKONOMISTA ,
OŽENJEN JE I OTAC TROJE DJECE.
MR. SC. DANIJEL RUŽIĆ, DIPL. INŽ. GRAĐ., DIREKTOR TEHNOGRAD D.O.O., TUZLA
IZGRADILI SMO REPUTACIJU POUZDANOG PARTNERA U GRAĐEVINSKOJ INDUSTRIJI
Tekst: Rašid Hakić
Fotografije: Tehnograd d.o.o.
U nekoliko desetljeća poslovanja i izgradnje velikog broja objekata najrazličitije namjene bitno je uticao na promjenu urbanog izgleda Tuzle, ali i drugih bh. sredina u kojima njegovi neimari ostavili svoj pečat.
Sa kvalitetom kao dominantnim poslovnim elementom i respekta vrijednom referensnom listom uspješno realizovanih projekata, postali su svojevrstan reper u bh. građevinarstvu.
Sve navedeno, ali i izazovima sa kojima se suočava ovaj sektor industrije, predstavio je magistar Danijel Ružić, prvi čovjek menadžmenta poslovnog društva Tehnograd iz Tuzle.
BH BUSINESS MAGAZINE:
Gospodine Ružić, predstavite nam, u kratkom uvodu, poslovno društvo Tehnograd.
Mr. sc. DANIJEL RUŽIĆ:
Tehnograd d.o.o. za građevinarstvo i inženjering Tuzla, je respektabilna kompanija sa značajnim referensama izvedenih radova u Bosni i Hercegovini i inostranstvu.
U ovom obliku počeo je sa radom 1985. godine kao posebna radna organizacija u okviru SOUR Tehnograd Tuzla, odnosno Složene organizacije udruženog rada Građevinsko-industrijski kombinat TEHNOGRAD.
Tehnograd svoju poslovnu filozofiju zasniva na bogatoj tradiciji građevinske operative koja traje više od sedam decenija.
Kroz različite organizacione oblike kompanija je učestvovala u realizaciji brojnih kapitalnih projekata u Bosni i Hercegovini, zemljama regiona i inostranstvu, gradeći reputaciju pouzdanog partnera u građevinskoj industriji.
Tehnograd d.o.o. Tuzla je jedno od najprepoznatljivijih građevinskih društava u Tuzlanskom kantonu i šire, sa višedecenijskom tradicijom u oblasti visokogradnje, niskogradnje, inženjeringa i investitorske izgradnje.
Tokom svog razvoja Tehnograd je izrastao iz regionalne građevinske kompanije u moderno društvo, koje uspješno realizuje složene stambene, poslovne, obrazovne, industrijske i infrastrukturne projekte.
Poseban pečat kompanije predstavljaju vlastiti investitorski projekti koji su značajno doprinijeli razvoju urbanih cjelina Tuzle.
U periodu od osnivanja pa do danas, izgradili smo cijeli niz značajnih industrijskih, stambenih i infrastrukturnih objekata.
U okviru izgradnje objekata za tržište samo u posljednjih pet godina izgrađeno je preko 45.000 metara kvadratnih stambenih, poslovnih, industrijskih i drugih prostora, a u samo u zadnjih 25 godina radi se o preko 350 objekata. U okviru firme djeluje poslovna jedinica za proizvodnju betona i betonskih elemenata u Šićkom brodu u Tuzli.
Tehnograd je svjestan svoje uloge u zajednici u kojoj djeluje, pa se tome posvećuje puna pažnja. Tako je kompanija generalni sponzor atletskog kluba “Sloboda-Tehnograd”, podržavaju se razne javne manifestacije, humanitarna društva, dječije selo SOS Kinderdorf, mladi stručnjaci donacijama za magistarske i doktorske disertacije itd.
Danas Tehnograd raspolaže stručnim kadrovima, vlastitom mehanizacijom i organizacionim kapacitetima za realizaciju najzahtjevnijih projekata na području Bosne i Hercegovine.
RESPEKTABILNA LISTA USPJEŠNO REALIZOVANIH PROJEKATA
BH BUSINESS MAGAZINE:
Kojim djelatnostima se Tehnograd bavi, koji je izgrađeni status u mikro i makro poslovnom okruženju i kojom referensnom listom realizovanih projekata to potkrepljujete?
Mr. sc. DANIJEL RUŽIĆ:
Osnovna djelatnost društva je izvođenje građevinskih radova u oblastima visokogradnje, niskogradnje, rekonstrukcija i sanacija objekata, investitorske stanogradnje, projekt menadžmenta, te inženjeringa i stručnog nadzora.
Na tržištu Tuzlanskog kantona Tehnograd spada među vodeće građevinske kompanije sa značajnim tržišnim učešćem, dok na nivou BiH uspješno konkuriše na velikim javnim i privatnim projektima.
Mr.sc. DANIJEL RUŽIĆ:
Skraćenu referensu listu, odnosno dio izvedenih objekata u oblasti stanogradnje i investitorskih projekata čine: SPO „H“ Stupine Tuzla (H1, H2, H3), SPO „A1, A2 i A3“ Stupine Tuzla, stambeno-poslovni objekat na lokaciji stare željezničke stanice Tuzla, SPO B2 Stupine Tuzla, SPO B10 Stupine Tuzla, SPO Blok „C“ Stupine Tuzla, stambeno-poslovni objekat B1 Stupine Tuzla sa infrastrukturom, stambeni kompleks Slavinovići 1 (lamela A, B i C), SPO Breka Sarajevo, SPO Mosnik Tuzla, SPO Kazan Mahala Tuzla, stambeni objekat Maršala Tita Tuzla, te stambeno-poslovni objekat u ulici Armije BiH Tuzla.
U oblasti važnijih javnih i obrazovnih objekata to su: Roditeljska kuća u Tuzli – Udruženje ‘’Srce za djecu oboljelu od raka’’, Trg Slobode Tuzla, Solni trg Tuzla, kompleks Slanih jezera sa vodopadima – Jezero 2 i slapovi, nadvožnjak Trnovac, na sjevernoj gradskoj saobraćajnici u Tuzli, rekonstrukcija i dogradnja Behram-begove medrese Tuzla, više objekata Univerziteta u Tuzli, program prilagođavanja objekata za osobe sa invaliditetom na Univerzitetu Tuzla, te Osnovnih škola u Tuzli i Gradačcu kroz međunarodne razvojne projekte.
Kada su u pitanju važniji poslovni i komercijalni objekti, između ostalih izdvajam: poslovni objekat Raiffeisen Bank Tuzla, tržni centar TUŠ Tuzla, poslovni objekat Vokel Tuzla, poslovni objekat Lidl Bijeljina, poslovni objekat BH Telecom Brčko i poslovne objekte i bankarske poslovnice na području BiH.
Važniji industrijski objekti su: punionica boca sa skladištem – Pivara Tuzla, nova varionica Pivare Tuzla, Solana Tuzla – Visokoregalno skladište, silos kapaciteta 2.400 metara kubnih sa vagom i usipnim košem – Pivara Tuzla, te više industrijskih i proizvodnih objekata za domaće i strane investitore.
Neki od važnijih sportskih i infrastrukturnih objekata koje smo izgradili su: sjeverna i dio istočne tribine Gradskog stadiona Tušanj Tuzla, sistem vodosnabdijevanja Rastošnica – Sapna, vodovod Požarnica – Kovačevo Selo, projekti daljinskog grijanja i toplifikacije Tuzle, te saobraćajna i komunalna infrastruktura uz stambene komplekse.
Od novih, savremenih projekata, koji su fazi realizacije, izdvajam: Novi Elir Tuzla, kampus Univerziteta u Tuzli, te KfW projekat energetske efikasnosti na pet javnih objekata Tuzlanskog kantona.
UPOSLENICI SU TEMELJ USPJEŠNE REALIZACIJE PROJEKATA
BH BUSINESS MAGAZINE:
Koliki je broj i da li je kadrovska struktura uposlenih u srazmjeru sa usvojenom djelatnosću i uspješnim radom poslovnog procesa?
Mr. sc. DANIJEL RUŽIĆ:
Na dan 31.12.2025. godine Tehnograd d.o.o. je zapošljavao ukupno 82 radnika, što predstavlja stabilan i stručno osposobljen kolektiv sposoban za realizaciju složenih građevinskih i investicionih projekata.
Posebno smo ponosni na činjenicu da kompanija raspolaže uravnoteženom kadrovskom strukturom koja objedinjuje visokoobrazovane stručnjake, tehnički kadar i iskusne proizvodne radnike. U našem timu angažovani su magistri i diplomirani inženjeri građevinarstva i arhitekture, stručnjaci iz oblasti ekonomije, prava i zaštite na radu, kao i građevinski, mašinski, elektro i ekonomski tehničari. Najbrojniju grupu zaposlenih čine kvalifikovani i visokokvalifikovani radnici različitih građevinskih zanimanja i to: zidari, tesari, armirači, kranisti, vozači građevinskih mašina i miksera, mašinisti na betonari, cjevari i drugi stručni operativni kadar koji predstavlja temelj uspješne realizacije naših projekata.
Od ukupnog broja zaposlenih, više od polovine čine upravo proizvodni radnici sa dugogodišnjim iskustvom u građevinskoj operativi, što Tehnogradu daje značajnu prednost u odnosu na mnoge kompanije koje se danas suočavaju sa nedostatkom kvalifikovane radne snage.
Kontinuirano radimo na očuvanju postojećeg kadra kroz sigurna i redovna primanja, stabilne uslove rada i mogućnosti profesionalnog razvoja. Posebno ističem da tokom proteklih godina nismo imali značajniji odliv radne snage prema drugim kompanijama ili inostranstvu, što smatramo potvrdom korektnog odnosa prema zaposlenima i stabilnosti poslovanja Društva.
Kada je riječ o izazovima sa kojima se suočava građevinski sektor, najveći problem predstavlja sve izraženiji nedostatak kvalifikovanih radnika na tržištu rada. Zbog toga smatramo da je neophodno intenzivnije povezivanje privrede sa obrazovnim institucijama, jačanje stručnog obrazovanja i stvaranje ambijenta koji će mlade ljude motivisati da svoju budućnost grade u građevinskoj struci.
Veliku pažnju posvećujemo i zaštiti na radu.
KVALITET SE GRADI KROZ SVAKI POJEDINAČNI PROCES
BH BUSINESS MAGAZINE:
Koje standarde kvaliteta svakodnevno implementirate u poslovanju?
Mr. sc. DANIJEL RUŽIĆ:
Kvalitet predstavlja jedno od temeljnih opredjeljenja Tehnograda od samog osnivanja.
Tokom dugogodišnjeg poslovanja razvili smo vlastiti sistem upravljanja kvalitetom koji obuhvata sve ključne procese i to od ugovaranja poslova, projektovanja i nabave, preko proizvodnje betona i izvođenja radova, pa do završne kontrole i primopredaje objekata investitoru.
Sistem j e definisan kroz Poslovnik o kvalitetu, Politiku kvaliteta, procedure upravljanja dokumentacijom, nabavom i vrednovanjem dobavljača, kontrolom mjerne opreme, internim auditima, kontrolom neusklađenosti, upravljanjem proizvodnjom betona, održavanjem mehanizacije, skladištenjem materijala, te niz radnih uputa za laboratorijska ispitivanja i kontrolu kvaliteta betona.
Posebnu pažnju posvećujemo kontroli kvaliteta vlastite proizvodnje betona, kroz definisane procedure uzorkovanja, laboratorijskih ispitivanja i praćenja karakteristika svježeg i očvrslog betona u skladu sa važećim normama.
Na svim projektima provodimo sistem internih kontrola, internih audita i ocjene kvaliteta realizovanih ugovora, pri čemu se svaka eventualna neusklađenost evidentira, analizira i otklanja kroz korektivne i preventivne mjere.
Takav pristup omogućava kontinuirano unapređenje procesa i smanjenje rizika tokom realizacije projekata.
Jednako važan segment sistema kvaliteta predstavlja vrednovanje dobavljača i kontrola ulaznih materijala, čime se osigurava da svi ugrađeni proizvodi i materijali zadovoljavaju propisane tehničke zahtjeve i očekivanja investitora.
Benefiti ovakvog sistema ogledaju se u pouzdanijoj realizaciji projekata, boljoj kontroli troškova, smanjenju mogućnosti grešaka, većem zadovoljstvu investitora i krajnjih korisnika, kao i stvaranju kulture odgovornosti i kontinuiranog unapređenja unutar kompanije.
Naša filozofija je jednostavna – kvalitet se ne kontroliše samo na kraju projekta, već se gradi kroz svaki pojedinačni proces, od prve ideje do konačne primopredaje objekta.
BH BUSINESS MAGAZINE:
U kojoj mjeri konstanta povećanja cijena građevinskog materjala utiče na uspješnu realizaciju projekata?
Mr. sc. DANIJEL RUŽIĆ:
U posljednjih pet godina cijene pojedinih materijala rasle su i preko 50 posto, dok su pojedini proizvodi u određenim periodima poskupjeli i više od 100 posto.
Takve promjene otežavaju planiranje projekata, posebno kod višegodišnjih ugovora, gdje nije predviđena adekvatna indeksacija cijena.
Konstante varijacije tržišta u pogledu inflacije i rasta cijena usluga, robe i uopšteno životnih uslova onemogućavaju ispravno kalkulisanje rada i planiranje, te je sa aspekta poslovanja, u svim granama privrede, izuzetno teško predvidjeti naredne korake.
Cijene materijala izuzetno utiču na kompletnu gradnju, ali isto tako na ukupnu cijenu nekog građevinskog proizvoda, u današnje vrijeme izuzetno utiču i cijene usluga i životnih uslova općenito.
Svjedocimo smo izuzetno nepredvidivih situacija na globalnom nivo, od pojave Korona virusa, te ratova u Ukrajini, Palestini i Iranu, koji su značajno uticale na cijeli svijet i na cijene svih usluga, materijala i roba.
U građevinarstvu cijene konstantno rastu iz godine u godinu i mi, koji se bavimo ovom strukom, smo primorani da se prilagođavamo tim uslovima, naravno, uz maksimalan oprez i zaštitu svih sudonika u nekom projektu.
NEPREDVIDIVOST POSLOVNOG OKRUŽENJA JE KRUCIJALNI PROBLEM
BH BUSINESS MAGAZINE:
Kakav je Vaš generalni stav o stanju građevinarstva i stanogradnje na području TK i BiH?
Mr. sc. DANIJEL RUŽIĆ:
Građevinski sektor posljednjih godina pokazuje otpornost uprkos brojnim izazovima. Potražnja za kvalitetnim stambenim prostorom i dalje postoji, posebno u urbanim sredinama.
Međutim, sektor se suočava sa rastom cijena materijala, nedostatkom radne snage, administrativnim barijerama i sporim procedurama izdavanja dozvola.
Ovdje bih posebno spomenuo komplikovane urbanističke procedure, predugo izdavanje saglasnosti i dozvola, te nedostatak planske stambene politike.
Najveći problem građevinskog sektora danas, su pored rasta cijena materijala i nedostatak radnika, sve veća nepredvidivost poslovnog okruženja.
Investitori i izvođači sve teže mogu planirati projekte jer se procedure izdavanja saglasnosti, dozvola i drugih akata često produžavaju izvan razumnih rokova. Vrijeme je danas postalo jednako važan resurs kao i novac.
Važan je segment i nedostatak radne snage, što je još jedan globalni problem i sve je veći problem koji opterećeuje građevinarstvo.
Rješenja u vidu uvoza radne snage iz nekih drugih zemalja nisu još ni blizu na nivou koje se traži na tržištu i opet se pojavljuju problemi u vidu komplikovanih procedura ishodovanja radnih dozvola, neadekvatna zakonska rješanja iz te oblasti i druge okolnosti koje onemogućavaju obezbjeđenje potrebnog broja radnika na našem tržištu.
Građevinarstvo se na području TK, ali i BiH, svodi na teške uslove rada, konstantno obaranje cijena, kako kroz teške procedure u javnom sektoru, odnosno proces javnih nabavki, tako i u drugim projektima gdje se sve više pojavljuju teški proceduralni putevi koje izvođači sve teže mogu ispuniti.
Mi smo siromašna sredina, te sve teže pratimo trendove razvoja čak i zemalja u okruženju, a kamoli EU.
Razvoj građevinskog sektora se ogleda u pogledu ukupnog ulaganja u izgradnju i osnovni je pokretač razvoja kompletne privrede, jer sa ulaganjima u izgradnju se potiče razvoj i mnogih drugih djelatnosti, a nama sve više nedostaje infrastrukturnih projekata.
Naravno, nedostatak investicija je u direktnoj vezi sa stanjem u BiH, te sam mišljenja kako je jedino moguće rješenje naš put ka pristupanju EU i omogućavanju pokretanja svih investicija na nivou kompletne BiH.
Što se tiče same stanogradnje, tu se kroz sve ove godine unazad pokazalo, da cijene nekretnina konstantno rastu i da je sa stanovišta ulaganja, najbolja investicija ulaganje u stanogradnju.
To, naravno, ima svoje trenutne prednosti, ali nosi i određene rizike.
Naime, niko sa sigurnošću ne može dati odgovor na pitanje do kada će trajati taj trend potražnje stanova? Mi kao kompanija koja radi vlastite objekte za stanogradnju planiramo i u skorijoj budućnosti izgradnju stanova za tržište, ali smo svjesni da postoje određeni rizici, te svakako sa oprezom pristupamo svakom projektu.
Pored rizika o samoj prodaji, postoje i već navedeni proceduralni problemi, koji opterećuju svaki projekat posebno, što dodatno produžava period izgradnje, a samim tim i povećava i rizik cijelog poslovanja.
DRUŠTVENA ODGOVORNOST NA PIJADESTALU PRIOTITETA
BH BUSINESS MAGAZINE:
Kojim konkretnim pokazateljima možete potvrditi društvenu odgovornost Tehnograd-a?
Mr. sc. DANIJEL RUŽIĆ:
Tehnograd društvenu odgovornost ne posmatra kao marketinšku aktivnost, već kao trajnu obavezu prema zajednici u kojoj posluje i razvija svoje projekte.
Tokom dugogodišnjeg poslovanja kontinuirano podržavamo humanitarne, sportske, obrazovne, kulturne i društveno korisne projekte na području Tuzlanskog kantona i Bosne i Hercegovine.
Posebno smo ponosni na višedecenijsku podršku Atletskom klubu „Sloboda – Tehnograd“, jednom od najuspješnijih atletskih kolektiva u Bosni i Hercegovini, kroz koju smo dali doprinos razvoju brojnih generacija sportista i promociji zdravih životnih vrijednosti.
Pored sporta, Tehnograd redovno učestvuje u humanitarnim aktivnostima i projektima organizacija kao što su Crveni križ Tuzlanskog kantona, Merhamet, Udruženje PIPOL i druga udruženja koja pružaju pomoć djeci, socijalno ugroženim kategorijama stanovništva i osobama kojima je potrebna podrška zajednice.
Aktivno sarađujemo sa obrazovnim institucijama kroz pružanje stručne prakse, podršku stručnom usavršavanju mladih kadrova i jačanje veza između obrazovnog sistema i privrede.
Vjerujemo da uspješna kompanija nije samo ona koja ostvaruje poslovne rezultate, nego i ona koja dio svog uspjeha vraća zajednici kroz konkretne projekte od javnog interesa.
Brojne zahvalnice i priznanja koja smo dobili od sportskih, humanitarnih i društvenih organizacija predstavljaju potvrdu da je takav pristup prepoznat i cijenjen u zajednici.
Kratki popis naših društveno odgovornih djelovanja su: generalni sponzor Atletskog kluba Sloboda-Tehnograd punih 45 godina, podrška mnogim sportskim klubovima na nivou grada Tuzla ali i šire, konstantna podrška humanitarnoj organizaciji „Merhamet” MDD Tuzla, konstantna podrška Crvenom križu Tuzlanskog kantona, podrška kulturnim manifestacijama, podrška lokalnim zajednicama, stipendije i prakse za mlade, te saradnja sa Univerzitetom u Tuzli i JU Građevinsko-geodetskoj školi Tuzla.
BH BUSINESS MAGAZINE:
Koje strateške planske aktivnosti izdvajate kao posebne u narednom periodu poslovanja?
Mr. sc. DANIJEL RUŽIĆ:
Kvalificirao bi ih u nekoliko kategorija i to: investitorski projekti, od kojih je jedan od naših najvažnijih razvojnih projekata u narednom periodu stambeno-poslovni kompleks Novi Elir u Tuzli.
Radi se o savremenom urbanom naselju koje će objediniti kvalitetno stanovanje, poslovne sadržaje, uređene javne površine i savremene standarde energetske efikasnosti.
Projekat predstavlja nastavak dugogodišnjeg opredjeljenja Tehnograda da aktivno učestvuje u urbanom razvoju grada Tuzle.
Druga kategorija su izvođački projekti i to: Kampus UNTZ, projekti energetske efikasnosti na području TK, ali i BiH, te veći javni projekti.
Treću kategoriju na koju ćemo se fokusirati u narednom periodu čine: razvoj i digitalizacija, pri čemu poseban fokus stavljamo na digitalizaciju procesa upravljanja projektima, unapređenje sistema planiranja, praćenja troškova i kontrole kvaliteta, kao i na primjenu savremenih tehnologija koje povećavaju efikasnost poslovanja.
Ovu kategoriju čine i: nergetska efikasnost,
održiva gradnja, jačanje vlastitih kapaciteta, sa akcentom na resurse i opremu, te kontinuiranu saradnju sa dugogodišnjim partnerima, što se prvenstveno odnosi na fabriku Lukavac Cement d.o.o., Xella BH d.o.o., te sa mnogim drugmi poslovnim saradnicima.
U narednom periodu Tehnograd će nastaviti razvoj kroz dva osnovna pravca.
Prvi je nastavak vlastitih investicionih projekata u oblasti stanogradnje, gdje posebno mjesto zauzima razvoj naselja Novi Elir u Tuzli.
Drugi pravac je jačanje pozicije kompanije na tržištu izvođenja složenih javnih i privatnih projekata, posebno u oblasti energetske efikasnosti, obrazovne infrastrukture i savremenih poslovnih objekata.
Paralelno s tim planiramo nastaviti ulaganja u ljudske resurse, građevinsku mehanizaciju, digitalizaciju procesa i razvoj vlastitih proizvodnih kapaciteta, kako bismo zadržali konkurentnost na sve zahtjevnijem tržištu.
KVALITET POVJERENJE I DOSLJEDNOST GRADE SE GODINAMA
BH BUSINESS MAGAZINE:
Gospodine Ružić, na čemu se zasniva Vaša poslovna filozofija kao prvog čovjeka menadžmenta Tehnograd-a?
Mr. sc. DANIJEL RUŽIĆ:
Smatram da uspjeh kompanije nije rezultat pojedinca nego timskog rada.
Moja poslovna filozofija zasniva se na odgovornosti, transparentnosti, stručnosti i dugoročnom planiranju.
U građevinarstvu ne postoje prečice.
Kvalitet, povjerenje i dosljednost grade se godinama, a mogu se izgubiti u jednom trenutku. Upravo zato nastojimo da svaki naš trenutni projekat bude najbolja preporuka za naredni.
Kao građevinski inženjer i direktor kompanije, nastojim da spojim tehnički pristup, dugoročno planiranje i odgovorno upravljanje ljudskim i finansijskim resursima.
Smatram da su znanje, iskustvo i međusobno povjerenje najvažniji temelji svakog uspješnog projekta.
Građevinarstvo je djelatnost u kojoj se rezultati ne mogu sakriti. Svaki objekat koji izgradite ostaje iza vas desetljećima i predstavlja ogledalo vašeg rada.
Upravo zbog toga nastojimo da svaki projekat posmatramo dugoročno, vodeći računa ne samo o rokovima i finansijama, nego i o kvalitetu koji će ostati vidljiv generacijama koje dolaze.
DR. SCI. ŠEFIK SMLATIĆ, MENADŽER I CERTIFICIRANI STEČAJNI UPRAVNIK
KLJUČNI PROBLEM BH. PRIVREDE JE NEPOSTOJANJE SLOŽENIH PRIVREDNIH SISTEMA
Tekst: Medium press
Fotografije: Na naslovnici, str.11. i str.17. Studio Korzo, Bihać
Kao profesor u srednjoj ekonomskoj školi i na fakultetu, kao ministar unutrašnjih poslova, direktor brokerske kuće, uspješan menadžer u realnom sektoru i certificirani stečajni upravnik, iza sebe je ostavljao itekako vidljive rezultate, što i danas čini.
Sintezonom stručnih znanja i bogatog životnog iskustva, bilo gdje da djeluje, stvara nove vrijednosti.
Navedeno se odnosi na doktora tehničkih nauka Šefika Smlatića, koji komentariše aktuelni bosanskohercegovački trenutak, s akcentom na obrazovni sistem, privredni ambijent i neizostavni politički momentum, koji itekako negativno utiče na općedruštveni bh. ambijent.
BH BUSINESS MAGAZINE:
Gospodine Smlatiću, godinama ste prisutni u javnom životu. Vi jednostavno trajete i to veoma uspješno u raznim oblastima.
Možete li iz svog ugla dati neki presjek svega onog što vas čini time što jeste?
DR. SC. ŠEFIK SMLATIĆ:
Sve u životu počinje prvim korakom i prvom izgovorenom riječi, kroz život konstantno učite, radite, stvarate, komunicirate i sve to vas izgrađuje i na posljetku vas čini tim što jeste u stvarnom životu.
Život je konstantno putovanje, susretanje sa raskrižijima na kojima donosite odluke i nastavljate onim smjerom koji ste u tom trenutku smatrali ispravnim.
Vrijeme između dva raskrižja predstavlja jedan od mnogih perioda u vašem životu, tako da nakon donesene odluke vi krećete doslovno ispočetka u novi period u koji unosite iskustva, vrijednosti, terete, dobro i loše iz prethodnog perioda i ideš ka zacrtanom cilju, sa motivacijom da sve dobro što si postigao u prethodnom periodu u novom razdoblju postane vrijednije, da pobjediš terete, jednostavno da dostignutu ljestvicu iz prethodnog perioda podigneš za jednu visinu u novom razdoblju i tako samog sebe potvrdiš.
Tek na polovini puta do novog raskrižja spoznaješ jesi li na zadnjem donio dobru odluku kad si odlučio da skreneš lijevo ili desno ili da nastaviš istim smjerom i tako do kraja života.
Svaki period je novi izazov, novo okruženje, novi ljudi. Moraš da učiš što nisi naučio, izgradiš što nisi izgradio, završiš što nisi završio, spoznaš što do tad nisi spoznao, prihvatiš što prije nisi prihvatao i najvažnije, da vjeruješ u sebe.
Novo radno okruženje, novi ljudi, uzusi, pravila, zadaci, neistraženi ciljevi, milion nepoznanica koje donose novi zadaci, su izazov koji me pokreće, motivira i izvlači iz mene sve što sam u stanju da pružim.
Ne mogu da se vidim kako konstantno, kao na isparanoj gramofonskoj ploči iznova i iznova ponavljam već savladano gradivo, da izvršavam preslikane zadatke samo sa drugim sadržajem, istim šablonom, na istoj matrici i sve to u istom okruženju.
Za tu svoju osobinu mogu se zahvaliti obrazovnom sistemu u kojem je moja generacija stjecala znanja i iskustva.
U vrijeme kad je moja generacija išla u osnovnu školu pa do fakulteta i više, naši profesori su nas naučili najvažnijoj životnoj lekciji.
Svaki ispit je bio prelaženje planine a bilo ih je i takvih da su se graničile sa nemogućim misijama.
Tad smo te naše profesore svakako nazivali, jer nismo znali niti razumjeli, koliku oni odgovornosti nose u sebi i stvarnu brigu da nas istinski osposobe za život. I najvažnije, naučili su nas, da sve što si dobio, a nisi zaslužio, je kazna i nikad nagrada.
Reći ocu ili materi da si dobio slabu ocjenu jer je profesor loš ili ne daj Bože šta drugo, ne gine ti tek onda kazna.
Za danas, nakon svih ovih godina mogu samo jedno reći, veliko hvala svim mojim nastavnicima, profesorima, a posebno mojoj danas pokojnoj učeteljici Miri Dizdarević, profesorima: dr. Čaliji, dr. Mojoviću, dr. Stojanovu, dr. Tomiću, dr. Rimcu, dr. Stavriću, dr. Hašiću,dr. Lediću i svima drugima kojima je dignitet njihovog zvanja i uzusi, kojih su se tako nepokolebljivo pridržavali, imali samo jedan cilj, da njihovi studenti sa ponosom nose svoje stečene titule.
Svi ti meni dragi ljudi, utkani su u moj, ne samo profesinalni život, već i na način na koji i dan danas promišljam.
Siguran sam da nikada ne bih imao hrabrosti da prelazim granice, prihvatam nepoznato, savladavam nenaučeno, da ti ljudi nisu u meni izgradili samopouzdanje i vjeru da ja to mogu.
NE POSTOJI KRAJ U UČENJU
BH BUSINESS MAGAZINE:
Kakav je Vaš stav o važnosti znanja, obrazovanja i dodatne edukacije za razvoj i uspješno poslovanje?
DR. SC. ŠEFIK SMLATIĆ:
Po mom sudu kvalitet obrazovnog sistema direktno se oslikava kroz prizmu GDP po glavi stanovnika.
Obrazovni sistem je izvorište razvoja države ili njenog urušavanja. Ekonomski razvoj ili ekonomski prosperitet uzročno posljedično se nadograđuje na temeljima uspostavljenog obrazovnog sistema.
Obrazovni sistem je polazna tačka efikasnog, održivog razvoja privrede kao i svih drugih oblasti ljudskog djelovanja, koji danas, kroz visokoorganizirane tehnološke parkove, pomjera dostignute granice tehnološkog razvoja tako da i najmanji propusti u obrazovnim ciklusima takve zajednice, u kojima su raznim nezakonitostima, nepotizmom, političkim podobnostima, urušene temeljne vrijednosti na kojima treba i mora da egzistira jedno uređeno društvo. Takve države i zajednice koje u njima žive, osuđene su na siromaštvo , ekonomsku i pravnu nesigurnost, jednostavno, po svim kriterijima predstavljaju države koje su u pravilu na dnu ljestvice kojima se mjere dostignuća i napredak visoko razvijenih i demokratskih društava. Krajnje je vrijeme da se duboko zamislimo gdje smo sad, do čega smo doveli cijeli sistem, gdje se vidimo u budućnosti i kojim sistemima treba da stremimo. Da nam vodilja trebaju biti kvazi milioneri i njihov broj ili kvalitet života srednjeg staleža. Mi smo daleko od zemlje u kojoj je kolektivna svijest odavno dostigla spoznaju da na nema napretka niti blagostanja bez stvarno obrozovanih ljudi, bez obzira o kom nivou obrazovanja se radilo.
Samo tako osposobljeni i educirani kadrovi mogu da pomiču granice, grade budućnost u kojoj će broj sretnih građana biti stvarna slika života takve zajednice.
Da biste usvajali nove tehnologije, nova znanja trebaju vam izuzetno obrazovani stručnjaci, ali da bi pomicali granice već dostignutih tehnologija, potrebni su vam nadprosječno obrazovani kadrovi.
To su države u kojima je društveno političko uređenje svojim građanima omogućilo da uživaju u svim blagodetima ljudskih, ekonomskih, pravnih i svakih drugih sloboda.
To su zajednice u kojima je nepojmljivo da bilo ko, na ma kakvoj razini društvene ljestvice bio, može utjecati, steći i ugroziti neovisnost i najviši kvalitet obrazovnog sistema.
To su države u kojima se kroz obrazovni sistem ne nameće niti bi se iko usudio i da to pomisli, ideologija, podobni kadrovi, vjerska, politička ili bilo kakava druga ubjeđenja. To su društveno politički sistemi u kojima je obrazovanje temelj društva, svetinja koja se ne smije dotaknuti, a kamoli ugroziti.
Istinski slobodan čovjek može biti samo obrazovan i ekonomski neovisan čovjek. Ekonomski neovisan i obrazovan čovjek nije tlo za nazadne i primitivne ideologije.
Obrazovan i ekonomski neovisan čovjek, bilo kakvu tvrdnju, poruku, političku ideju, proglas, stav, ne prihvata zdravo za gotovo. Takav čovjek u svom životu prije svega se oslanja na nauku, naučno promišljanje, a ono podrazumijeva osnovni obrazac, preispitivanje, kritičko analiziranje, kompariranje.
Jednostavno, obrazovan čovjek želi da sve što mu se pokuša servirati, nametnuti, stavi pod lupu provjera, kritičkog promišljanja i da na bazi svojih i tuđih iskustava ocjenjuje ispravnost onog što mu se nameće.
Nema napretka, zadovoljstva ni sreće u jednoj zajednici, društvu čiji temelji nisu izgrađeni na znanju, stručnosti, moralu i poštivanju zakona koji apsolutno isključuju i najmanje malverzacije u obrazovanju, od prvog do zadnjeg danja školovanja i stručnog usavršavanja.
Posebno želim naglasiti da pod obrazovan čovjek ne podrazumjevam samo fakultetski obrazovane ljude. Obrazovan čovjek je i vrhunski električar, bravar, automahaničar, zidar, tesar, policajac, poljoprivrednik, i sva druga zanimanja stečena u vidu zanata ili srednjih stručnih škola.
Znanja i vještine usvojena i stečena u obrazovnim ustanovama koje se odlikuju najkvalitetnijim predavačima, nastavnicima i profesorima, koji su svoje diplome stekli na prestižnim fakultetima, značajna su isto koliko i u najvišim obrazovnim ustanovama, jer bez istih, ni dostignuto na najvišim obrazovnim razinama neće biti uspješno implementirano.
U školama u kojima su njihovi profesori ili nastavnici svoja zaposlenja stekli izuzetnim rezultatima na konkursima za prijem u radni odnos, koji su radni odnos ostvarili na temelju diploma stečenih na prestižnim fakultetima, konkursima na kojima je isključena i najmanja mogućnost utjecaja političkih, porodičnih ili bilo kakvih drugi veza, nepotizma, možete sa pravom očekivati da isti takvi i proizvedu vrhunske mlade kadrove. U suprotnom rezultat su polupismeni, koji misle da su stručni i da su sposobni i za najzahtjevnija radna mjesta.
Često se pitam, kako se osjećaju pojedinci koji su diplome, zaposlenje, napredovanje, zasnovali na temelju nezakonitih i nemoralnih utjecaja. Kako se osjećaju prilikom obavljanja radnih poslova i zadataka, posebno u onim poslovima u kojima primjenjuju zakone na licu mjesta, znajući pritom da nisu zakonitim i moralnim putem došli ni do diplome ni do radnog mjesta.
Kakve im misli prolaze kroz glavu, da li osjećaju grižnju savjesti dok druge kažnjavaju ili donose bilo kakva akta? Ili opšte nemaju savjesti.
Ne postoji drugi put ka slobodnom i ekonomski sretnom društvu bez poštivanja svih etičkih, moralnih i zakonskih postulata u obrazovnom procesu. Ne postoji kraj u učenju. Diploma je tek ključ kojim otvaraš vrata svijeta u kojem vladaju beskonačna znanja, aksiomi, definicije, formule, misli i znanja koja tek trebaš usvajati kroz svoj profesionalni rad, bez obzira da li si srednja stručna sprema, bacheler 180 ECTS bodova ili s 240 ECTS bodova, master ili imaš doktorat. Nužnost da se tokom rada dodatno educiraš, usavršavaš, usvajaš nova znanja, nove tehnologije je jedini mogući način za uspješan i produktivan profesionalni rad i postizanje rezultata.
Bez obzira o kom stepenu stručne spreme se radilo, bez dodatnog obrazovanja, usavršavanja, praćenja i osposobljavanja, primjena i uvođenje novih tehnologija i znanja bez obzira o kojoj se grani radilo, dovodiš se u status kadra ili „stručnjaka“ kojeg su nova znanja i nova dostignuća u potpunosti prevazišla što se posljedično prenosi na kvalitet rezultata na radnom mjestu.
Gubi utrku sa drugima u timu i njegovim padom u razini kontinuiranog napredovanja ugrožava i konkurentost cijelog tima u eksternoj tržišnoj utakmici.
Ovaj proces je nužan u svim sferama ljudskog djelovanja bez obzira da li se radi o javnom ili privatnom sektoru a kad je u pitanju obrazovni sistem, stručnost, usavršavanje i nulta tolerancija na bilo koji oblik nepotizma u obrazovnom procesu i sistemu.
Nepotizam u obrazovnom procesu je isto kao alkohol u saobraćaju. I jedno i drugo vode u nesreću, samo što alkohol se ograničava na živote vozača, saputnika i materijalno ograničena dobra, dok su nezakonitosti i nepotizam u obrazovanju siguran put u uništenje zajednice, a zatim i cijelog društva.
BH BUSINESS MAGAZINE:
Koliko aktuelni politički sistem može biti kočnica razvoju, ekonomskom prosperitetu, uspostavljanju visoko efikasnog obrazovnog sistema, protoku roba i dobara?
DR.SC. ŠEFIK SMLATIĆ:
Malo ili nikako. Uporedite društveno politička uređenja Irske, Južne Koreje, Norveške, NR Kine, Hong Konga kao kineske posebne administrativne regije, Japana i još nekih država sličnih po razini dostignutog tehnološkog razvoja.
Ako iste analizirate uporednom metodom kroz analizu njihovih društveno političkih sistema, broju stanovnika, ljudskim pravima i mnogim drugim oblastima, iste nemaju mnogo toga zajedničkog, čak ni sličnog, pa ipak zajednička im je razina privrednog i ekonomskog razvoja dostignuti nivo primjene visokih tehnologija i tehnološkog napretka, koji se temelji na politici provođenja i unapređenja obrazovnih sistema.
Steći diplomu, zvanje, bez apsolutno usvojenih znanja i sposobnosti apsolutno je isključeno.
To su države u kojima je status profesorskog zanimanja na najvišoj ljestvici uvažavanja i poštivanja, u kojima je obrazovni program, uvjeti u školama, univerzitetima, najviša razina državnog interesa.
Imati zvanje profesora podrazumijeva da ste dostigni najviši nivo stručnog, etičkog i socijalnog usavršavanja i razumjevanja.
Najbolji primjer danas u svijetu je NR Kina, koja je u zadnjih četrdeset godina napravila skok od doslovno sto godina.
Država u kojoj je nakon odlaska Mao Zedonga i dolaska Huao Guofenga, njegovog zamjenika, čija je vladavina trajala veoma kratko, ali ipak dovoljno da je imao vremena da pokrene u istoriji nezabilježenu eru reforme obrazovnog sistema, koji je početak neviđene prekretnice u jednoj državi koja će rezultirarati najbržim tehnološkim usponom koji nije zabilježen nigdje u svijetu.
Započetu reformu još snažnije je nastavio da razvija i unapređuje Deng Xiaoping, čiji zamah se ni do današnjeg dana nije usporio, a rezultat je neviđena razina razvoja i modernizacije nekada nerazvijene zemalje sa nezamislivim resursima.
Reforma obrazovnog sistema i to na način da se iz obrazovnog sistema maknu poluobrazovani, politički podobni, ključ je i temelj opstanka i razvoja države.
Danas je u nabrojanim državama najveće i najsnažnije oružje građana koji u istima žive postotak ili broj obrazovanih ljudi koji su svoje diplome stekli na prestižnim univerzitetima, na kojima je sticanje diplome bez usvojenog znanja i vještina, apsolutno nemoguće.
NR Kina godišnje proizvede milion diplomiranih inžinjera, čija razina stručnosti dostiže krajnju granicu koja se prilikom savladavanja naučno-nastavnog programa može postići.
Dovoljno je da se ima na umu, kod polaganja prijemnog ispita na nekom od fakulteta u NR Kini, u slučaju da nekom kandidatu bude loše, postoje pripremljene medicinske ekipe koje će mu na licu mjesta pružiti medicinsku pomoć, dati infuziju, osposobiti ga da nastavi sa polaganjem ispita, ali izlazak iz amfiteatra ili najmanje kršenje jasno definiranih pravila pristupanju i prisustvovanju ispitu, kandidata eliminira i to tako da mogućnost ponovnog izlaska ne postoji. Izbor članova tima koji će pripremiti pitanja za ispite je posebna kategorija i razina kojom se oslikava značaj obrazovnog sistema u NR Kini, a slično je i u drugim navedenim državama. Odabir najsposobnijih i najkvalitetnijih đaka u red studenata , a studij sam po sebi dotiče zadnju ljestvicu profesionalnosti i selekcije, isključuje i najmanji propust ili bilo kakav oblik opraštanja od greške i povredu strogo definisanog postupka. Mogućnost kontakta među članovima komisije ili radnog tijela za izradu testova je apsolutno isključena. Oni i ne znaju jedni za druge. Kontakti sa vanjskim svijetom su potpuno onemogućeni, osim i u prisustvu službenih osoba samo sa užom porodicom. I treba imati na umu, biti odabran da budeš dio tima koji priprema pitanja iz određene oblasti za prijemne ispite je više nego čast i priznanje stručnosti, koje izabrani član ima u svojoj državi.
U Japanu su testovi za prijem na fakultet, državni ispit, državna tajna.
Zato su pobrojane zemlje danas na tako visokom tehnološkom nivou, a zemlje u kojima vlada nepotizam, veze, politička pripadnost i druge negativne i nemoralne pojave, su na dnu svakog oblika društvenog i tehnološkog napretka.
IZGUBILI SMO STASANJE NOVIH GENERACIJA FABRIČKIH RADNIKA
BH BUSINESS MAGAZINE:
Kakav je utjecaj poreza i doprinosa za rad malih i srednjih preduzeća?
DR.SC. ŠEFIK SMLATIĆ:
Što se tiče malih i srednjih preduzeća i poreznih opterećenja, rasterećenje u određenom, ali ograničenom vremenu, polučilo bi rezultate, ali vremenski ograničeno.
Zakoni tržišta, obim proizvodnje, obim ukupnog prometa novca, kapitala, znanja i usluga tako su usklađeni da „zakon spojenih posuda“ svojim instrumentima koji se ne mogu korigirati, ubrzo bi sve vratio na početne postavke, stim što bi to rasterećenje kasnije predstavljalo nenadoknadiv manjak u prilivu financijskih sredstava po osnovu poreza koji se ne bi mogli nadoknaditi iz drugih izvora.
Ključni problem naše privrede, posebno mislim na proizvodno prerađivački sektor u svim granama, jeste nepostojanje velikih složenih privrednih sistema koji su u svakoj privredi i ekonomiji poluga, poveznica na kojoj posluju srednja i mala preduzeća i koji svoje poslovanje u cijelosti usmjeravaju prema potrebama velikih sistema.
Mi smo , nerazumljivom ekonomskom i dugoročnom razvojnom politikom, olako prepustili stihiji velike sisteme, dozvolili da se raznim mahinacijama stečena bogastva radnika samoupravljača pretoče u ruke pojedinaca, čime smo za posljedicu dobili nestanak nosioca privrednog razvoja, te u isto vrijeme, izgubili stasanje novih generacija fabričkih radnika koji su temeljna vrijednost u svakom industrijski razvijenom društvu.
Veliki sistemi moraju i trebaju biti pod „zaštitom“ države i floskule kako se trebaju privatizirati, jer to traže tamo neki stranci, su bile samo opravdanje da se pokrene proces prenosa vlasništva i bogaćenje pojedinaca, a urušavanje privrednog sistema i države u cjelini.
Greška koja se nije smjela desiti, ali ona je i dan danas na djelu, a za to je danas zadužen famozni „Zakon o financijskoj konsolidaciji“,a posljedice koje su proistekle primjenom ovog fantomskog Zakona su, zastrašujuće.
Mi smo zaboravili ili nismo ni znali da bez velikih privrednih sistema nema privrede koja ima snagu prilagođavanja i odupiranja velikim krizama.
Bili smo svjedoci intervecionizma u SAD, Njemačkoj, Italiji i drugim državama 2008. godine, u vrijeme velike krize, kako bi sačuvali velike sisteme koji su u privatnom vlasništvu od propadanja.
Uzmimo kao primjer kompaniju „Meggle“ u Bihaću i šta bi značio njen nestanak ili prestanak proizvodnje. Hiljade kooperanata koji proizvode mlijeko za „Meggle“ bi ostali bez osnove za dalje bavljenje proizvodnjom mlijeka i sav stočni fond bi za kratko vrijeme nestao.
Osim proizvođača mlijeka koji drže mliječne krave, koliko je još privrednih subjekata vezano za tu kompaniju, od proizvođača hrane za stoku, veterinara, laboratorija za kontrolu ispravnosti hrane, proizvodnju ambalaže, trgovine koji prodaju njene proizvode, obrtnike koji daju usluge održavanje elektroenergetskih postrojenja, saobraćajnica, komunalnih usluga, prevoznika i koliko ih još ima a da nisam pomenuo.
Da li ljudi uopšte mogu razumjeti šta za jednu sredinu predstavlja jedan veliki privredni sistem?
Kada takav proizvodni gigant izađe na treća tržišta, kad maksimalno napregne sve svoje proizvodne kapacitete, ljudske resurse, njegova sudbina ne može biti samo briga vlasnika takvih sistema.
Takvi sistemi moraju da budu u svakom trenutku ključna briga države i vlada tih država. Šta bi danas BiH, u vrijeme kada hrana postaje strateško oružje u globalnim kretanjima da je sačuvan Agrokomerc? Šta bi za BiH značilo u smislu unapređenja i usvajanja novih tehnologija da i danas imamo Energoinvest i Hidrogradnju u punom kapacitetu? Šta bi značilo BiH u segmentu drvne industrije da i danas u punom kapacitetu imamo Kravaju Zavidovići?
Da smo shvatili da se ni po koju cijenu ne smije ispustiti iz ruku države željezara u Zenici, da i dan danas imamo u punom pogonu Soko Mostar, Bratstvo Novi travnik.
Koliko još smo uništili takvih sistema, a kakva bi danas bila ekonomska slika da svi oni posluju, stvaraju novu vrijednost, zapošljavaju i čine kičmu malim i srednjim preduzećima ?
MOGUĆNOST ŠIREG KONFLIKTA U BIH JE VIŠE NEGO REALNA
BH BUSINESS MAGAZINE:
Zašto Bosni i Hercegovini trebaju procesi europskih integracija i ulazak u NATO?
DR.SC. ŠEFIK SMLATIĆ:
Kada Bosnu i Hercegovinu gledate kroz prizmu procesa, postignute rezultate i aktuelne trendove koji se dešavaju u obrazovanju, industriji, rudarstvu, turizmu, zdravstvu, upravi, poljoprivredi i državnim službama susrećete se sa nevjerojatnim šarenilom neujednačenosti, dostignutog stepena razvijenosti i općeg standarda svakog pojedinca, ali i zajednice u cjelini.
Balast koji dan danas traje, a traje više od trideset godina, predstavlja nepremostiv kamen spoticanja institucionalnom jačanju države sa konstatnom prisutnošću latentnih tenzija koje se u svom sadržaju prvenstveno ispoljavaju u vidu negiranja BiH, opstruiranja svega što ima državno pravni okvir do težnji uspostavljanja nekih novih država, pripajanja i sličnih antiustavnih i antidejtonskih djelovanja.
Neujednačenosti pri primjeni i tumačenju zakona, negiranja donesenih presuda, naplate direktnih i indirektnih poreza, raspodjele pdv, kolapsa obrazovnog sistema, tumačenja istorije i da ne nabrajam dalje, jer naprosto ne postoji oblast u kojoj bi imali ujednačen politički stav.
Svi ti negativni narativi i animoziteti, koji su u najvećoj mjeri odraz nespremnosti da se prevaziđu traume prošlosti i napravi korak ka budućnosti, neupitno nameću obavezu članstva BiH u NATO, jer u ovakvoj sigurnosno istrošenoj državi, mogućnost incidenta, a nakon tog i eskaliranja u širi konflikt, je više nego realna.
A da li je u ovom momentu ostvarivo člastvo BiH u NATO savezu? Nije. Da li je ostvariv ulazak BiH u EU? Nije. Politike unutar BiH to u ovom trenutku nisu spremne, jer bi se ulaskom u savez država EU u mnogo čemu urušili koncepti na kojima političke oligarhije vladaju ovim prostorom, sa nizom neskrivenih, ali i skrivenih ciljeva.
S druge strane, meni su kao čovjeku, poruke podrške iz sjedišta EU i njenih institucija i njihova ustaljena, uopštena terminologija na granici satire i mentalnog vrijeđanja onih građana BiH koji istinski žele biti dio obitelji naroda EU.
Samim ulaskom u EU postojeći problemi ne bi po automatozmu nestali i vjerojatno bi još veoma dugo bili prisutni u unutrašnjim odnosima. Ipak treba imati na umu, da i unutar same EU imamo trzavica, različitih stavova i težnji, pa ipak život unutar granica EU i život izvan njenih granica je neuporediv.
Siguran sam da bi se članstvom u EU potaknuo razvoj i maksimalna tržišna utakmica u svim našim regijama. Da bi mogućnost stjecanja znanja na prestižnim obrazovnim ustanovama EU doprinijela da kroz dvadesetak godina u BiH imamo generacije vanserijskih stručnjaka, ne samo sposobnih i spremnih da uvode nove tehnologije i znanja već da ih i sami stvaraju.
BiH danas, za takav iskorak nema ni približno potrebne kapacitete. Pojedinci koji iskoče, dokaz su da možemo, ali pojedinci nisu generator razvoja i novih tehnologija. Za to je potreban politički konenzus i kritična masa obrazovanih ljudi. Pojedinac može samo kroz neku ideologiju da pokrene mase, ali samo onih neobrazovanih i ekonomsko ovisnih. Bogate i obrazovane teško je indoktrinirati.
Na kraju, koliko nam je potrebno članstvo u NATU? Više nego ijednoj zemlji u Europi, a na Balkanu da ne govorim. Danas je BiH rastrgana između težnjih raznih blokova i radikalno suprostavljenih ideologija, koje u najvećoj mjeri imaju za cilj očuvanje sadašnjeg stanja, iako se prezentiraju kao temelji odbrane i zaštite nekog od nekih.
Iako svi nemamo isti pogled na članstvo u NATO-u, od onih koji su apsolutno protiv do onih koji su apsolutno za, ali i onih koji su ovisno o interesu samo deklarativno za i obratno, članstvo u NATO-u je jedina moguća garancija da se sačuvaju životi mladih ljudi, bez obzira kakve poglede imali ti mladi ljudi i kakve vrijednosti njegovali. Život imaš samo jednom i nikada više.
Nama u BiH treba biti uzor i primjer da se može, da je cilj i pored nezamislivih barijera ostvariv, država Crna Gora. I posebno želim apostrofirati, država koja je po svim karakteristikama multietnička i nadasve demokratska država čije je članstvo u NATO savezu temeljni oslonac provođenja EU integracija. Želim im svu sreću i čim prije da da postanu još jedna porodica evropskih država. Također, osim sigurnosnih aspekata, NATO je nezaobilazna poluga ekonomskog razvoja s posebnim akcentom na zemlje EU i sjeverne američke države. Jednostavno rečeno, NATO je viza za krug bogatih, pravno uređenih zemalja u kojima su ljudske slobode i ljudska prava dostigla u ovom trenutku najviši stepen razvoja.
Stoga, kada nemaš viziju budućnosti, kad nisi sposoban da napraviš korak naprijed, uvijek ti je na raspolaganju prošlost. Savršen alat za održavanje latentnog straha, proizvodnju svih vrsta neprijatelja, očuvanje neimaštine i spremanja za ponovni rat, „jer on samo što nije“.
BH BUSINESS MAGAZINE:
Kakav je vaš stav o nezaposlenosti mladih ljudi i zašto nam mladi ljudi odlaze u treće zemlje?
DR.SC. ŠEFIK SMLATIĆ:
Tema zaposlenosti ili nezaposlenosti uistinu se treba i mora sagledavati iz više uglova.
Prije svega, samo stjecanje statusa zaposlenog čovjeka u BiH veoma često je na granici regularnosti, da ne kažem daleko izvan zakonitog zaposlenja i već tu imamo u startu nepremostiv problem.
Ako si mlad čovjek i ne pripadaš ni jednoj direktno ili preko nekog od roditelja koji dobro kotira u nekoj političkoj stranci, a pogotovo vladajućoj političkoj opciji, šanse da ostvariš zaposlenje su nemoguća misija.
Nepotizam, veze, zloupotrebe i šta sve ne drugo, doslovno ruše samopouzdanje, vjeru u pravdu i državu, u kojoj bi svaki čovjek trebao da ima ista prava, a među njima jedno od osnovnih prava, pravo na rad i zaposlenje u skladu sa svojim sposobnostima i stručnosti.
Veliki broj mladih ljudi je zbog dubokog razočarenja odlučio svoj život nastaviti u trećim zemljama, najčešće radeći na poslovima koji su daleko ispod stečenog nivoa obrazovanja i njihovih sposobnosti, a nekada i zapošljavanjem na poslovima koji nemaju nikakve veze sa stečenim obrazovanjem.
Iz takvog stanja dobijamo jednostavnu formulu. Veći broj zaposlenih ljudi izvan domovine, apsolutna je potvrda razine urušenog sistema vrijednosti i temeljnih principa, koji bi trebali da budu crvena linija kad su u pitanju ljudska prava i ljudske slobode.
Taj broj je nesporna potvrda obima nepotizma, kriminala, zloupotreba i svih drugih pojava koje za posljedicu imaju pad industrijskog razvoja, a time i manjak radnih mjesta u državi ili regiji iz koje odlaze ljudi u treće zemlje kako bi sebi i svojoj obitelji osigurali ekonomsku egizistenciju.
Ne postoji čovjek koji bi između rada i života u svom gradu ili odlaska u drugu državu, izabrao odlazak.
A koliko je sve to dobro osmišljeno i doslovno pretvoreno u strategiju vladanja vještim izokretanjem činjenica, nametanjem nekakvih patriotskih osjećaja kod tih ljudi kad odu, tražeći neko drugo nebo pod kojim će ostvariti pravo na bilo kakav rad, od strane istih onih zbog kojih su otišli u treće zemlje, veoma se dobro vidi u obraćanju kroz razne medije, kada ih se poziva da ulažu u svoj kraj pa i glasaju za njih.
Stvarajući novu vrijednost u trećim zemljama, obavljajući u pravilu jednostavne i slabo plaćene poslove, stečena financijska sredstva u vidu plata, po inerciji donose u svoje sredine ulažući u kupovinu nekretnina, izgradnju ili obnovu svojih domova, kupujući razne robe, plaćajući usluge zdravstva, školovanja za svoju djecu, pomažući članovima svojih obitelji koje su ostale u BiH i što svakako treba pozdraviti, ali u isto vrijeme ubrizgavajući svoj novac u financijske tokove u vidu ino doznaka, održavaju na vlasti one koji su ih svojom bahatošću, korumpiranošću otjerali iz države i koji ih gledaju danas jedino kroz prizmu ino doznaka, a svakako i kao glasačku mašineriju kako bi i dalje vladali.
Ovo su pojave koje me svojom negativnošću posebno dotiču i ako sam na nešto ogorčen to je na ovako uspostavljene odnose i što ti naši ljudi vještim manipulacijama takvih političara to jednostavno nisu u stanju da prepoznaju.
Valjda je to bolest država u tranziciji, samo što će bojim se ova bolest na ovim prostorima trajati jako dugo.
PONOSAN SAM NA NOVI ŽIVOT POSLOVNIH ZONA „KOMBITEKS“ I „ZDENA“
BH BUSINESS MAGAZINE:
Gospodine Smlatić, na šta ste najviše ponosni u vašoj karijeri i koja su vaša najveća ostvarenja?
DR. SC. ŠEFIK SMLATIĆ:
Moj najveći uspjeh na koji sam posebno ponosan, da li su to rezultati koje sam postigao sa svojim timom tehnologa u mesnoj industriji, da li sve ono što sam postigao sa svojim đacima kao profesor u srednjoj ekonomskoj školi ili studentima na fakultetu ili na rezultate koje sam ostavio iza sebe u vrijeme obavljanja funkcije ministra unutrašnjih poslova ili kao direktor brokerske kuće ili građevinarstvu, sve u svemu na svaki taj period kroz koji sam prošao i poslove koje sam obavljao, a u svima sam obavljao rukovodne poslove i zadatke, najbolje se može vrednovati kroz reakcije ljudi s kojima sam kroz svo ovo vrijeme sarađivao. Kada osjetite isto, ako ne i veće poštovanje sada kad im niste više nadređeni, najbolja je potvrda da ste dobro radili.
Ipak posebno želim istaknuti rezultate koje sam postigao sa svojim timom pri vođenju stečajnih postupka u d.d. KOMBITEKS Bihać u stečaju i d.d. SANA Sanski Most u stečaju.
Na mjesto stečajnog upravnika u d.d. KOMBITEKS Bihać u stečaju, imenovan sam nakon dugotrajnog otvorenog nezadovoljstva radnika načinom rada i načinom vođenja stečajnog postupka prethodnog stečajnog upravnika, koje je na vrhuncu eskaliralo demonstracijama i blokadama stečajnog dužnika.
Iskreno, kad sam obavješten da će doći do razrješenja prethodnog stečajnog upravnika i da ću ja biti imenovan, imao sam dvojbu od, je li mi ovo pametno, do nekog izazova koji je u meni postojao, da pored svega napravim nešto dobro za sve te radnike, ali i za svoj grad.
Ono što sam zatekao, bila je slika potpune zapuštenosti, devastacije i propadanja svega onog što su generacije fabričkih radnika, većinom bišćana, stvarali decenijama. Najblaže rečeno, bila je to žalosna slika.
Razina nezadovoljstva radnika, anarhija i toliko loša atmosfera koja me je dočekala na kapiji fabrike i moja vizija šta želim da napravim, kako da tu negativnu energiju pretočim i usmjerim u pravcu zajedničkog ostvarenja i izgradnje potpuno novog složenog poslovnog sistema, na prvu nije dočekana od svih s vjerom da je to moguće, ali je bilo itekako i entuzijasta i ljudi spremnih na izazov, samo je trebao netko tko ima hrabrosti da pokrene takav projekat, bez obzira što nitko nikada prije nije takvo nešto napravio kroz bilo koji stečajni postupak.
Posebna je zanimljivost što sam u toku stečajnog postupka sa svojim timom uspio osigurati financijska sredstva za izgradnju potpuno nove vodovodne mreže koja je spojena na regionalnu vodovodnu mrežu iz izvora stranih nevladinih organizacija.
To je definitivno bio presedan, ali su i predstavnici nevladine organizacije, nakon završetka projekta, čestitali na uspješno realizaciji istog, naglašavajući da im je to prvi put da im se sredstva odobre za projekt koji se realizira kroz privredno društvo u stečaju, ali da je postignuti rezultat kao i odnos prema odobrenim sredstvima primjer odgovornog postupanja i korištenja istih.
Danas cijela poslovna zona ima kvalitetno rješeno snabdjevanje pitkom vodom, ali i veliki dio naselja Hatinac, koji je također spojen na navedeni novoizgrađeni vod.
Ono što je neposredno vezano lično za mene jest moja vizija koja je kasnije pretočena u inicijativu da se proglasi poslovna zona „KOMBITEKS“ od strane Vijeća Grada Bihaća.
Da je pored pomenute vodovodne mreže u toku stečajnog postupka, urađen projekt centralne saobraćajnice kroz poslovnu zonu, provedeno cijepanje, da je ista prešla na Grad Bihać i stekla kategoriju javnog dobra, presvučena potpuno novim asfaltom, urađena kompletno nova elektro mreža sa novim trafostanicama, ptt mreža, kablovska mreža, kanalizaciona mreža koja je spojena na kolektor, stvoreni svi preduvjeti za uspostavljanje poslovnih aktivnosti više desetina privrednih subjekata.
I kada znam da je postignuti rezultat koji je završen proglašenjem poslovne zone „KOMBITEKS“ Bihać, danas u mnogim stručnim krugovima primjer kako bi se trebali voditi stečajni postupci, a ja sam ovaj pristup nazvao aktivni stečajni postupak, imam pravo da budem ponosan.
Na kraju, kad sad prođem kroz poslovnu zonu „KOMBITEKS“ i kad gledam toliki broj privrednih subjekata, veliki broj mladih ljudi koji danas rade u nekom od tih poduzeća, u kojima grade svoju budućnost i sanjaju svoj san, znam da sam ja svoj san o ovakvom Kombiteksu ostvario i znam da oni i ne znaju ko je čovjek koji prolazi pored njih, ali ja znam šta svi oni sa svojim osmjesima i mladošću znače meni.
I da ne zaboravim, isti projekt osnivanja poslovne zone po istom modelu realizirao sam i u Sanskom Mostu. Rezultat izuzetne saradnje i međusobnog razumjevanja je poslovna zona „ZDENA“, koja je nastala na temeljima d.d. SANA Sanski Most u stečaju. I u njoj danas imamo nekoliko stotina zaposlenih radnika u desetak privrednih društava, koja u poslovnoj zoni obavljaju svoje poslovanje.
DR.SC. MEHMED HASANOVIĆ, NAČELNIK OPĆINE
BANOVIĆI SU MJESTO UGODNOG ŽIVLJENJA
Tekst: Rašid Hakić
Fotografije: Općina Banovići
Sa samo tridesetpet godina bio je jedan od najmlađih doktora tehničkih nauka u oblasti mašinstva, kako na Univerzitetu u Tuzli, tako i u Banovićima.
Radne navike, da svakodnevno treba stvarati nove vrijednosti, stekao je radnim angažovanjem u realnom sektoru.
To danas primjenjuje i kao prvi čovjek općinske administracije, uviđajući manjkavosti sistema rada javnog sektora.
Malo riječi, a puno toga stalo je u predstavljanje načenika općine Banovići Mehmeda Hasanovića.
BH BUSINESS MAGAZINE:
Gospodine Hasanović, kakav je bio općedruštveni i privredni ambijent općine Banovići krajem osamdesetih godina prošloga stoljeća?
DR.SC. MEHMED HASANOVIĆ:
Općina Banovići je u vremenu navedenom u pitanju imala izuzetno razvijenu privredu.
Većina privrednih subjekata bila je naslonjena na podršku rada Rudnika mrkog uglja, odnosno proizvodnju i održavanje rudničkih mašina, a poslovni ambijent čInile su i brojne druge firme u oblasti građevinarstva, proizvodnje dijelova i raznih drugih djelatnosti.
Time su Banovići bili značajna industrijska općina, koju je naseljavalo oko dvadesetpet hiljada stanovnika, a znatan broj je, zahvaljujući povoljnom privrednom ambijentu, bio zaposlen.
U tom periodu Rudnik je bio na najvećem stepenu razvoja i kao takav jedna od okosnica općedruštvenog i privrednog razvoja lokalne zajednice.
Od ostalih značajnih privrednih subjekata izdvajala se i Fabrika građevinske opreme, sa plasmanom proizvoda na čitavom ex jugoslovenskom prostoru i diljem svijetu, pri čemu su radnici imali mnogo veća primanja nego u Rudniku.
Sa navedenim privrednim ambijentom Banovići su bili urban grad, arhitektonski perfektno osmišljen, sa centralnim dijelom, velikim parkom i sistemom daljinskog grijanja koji su imali znatno prije mnogih drugih gradskih sredina.
OGROMNA ŠTETA PRIVREDI
BH BUSINESS MAGAZINE:
Kakva je bila dinamika poslijeratnog privrednog razvoja, od 1995. godine i koji su efekti, odnosno posljedice tranzicije vlasničkih odnosa u privrednim kolektivima?
DR.SC. MEHMED HASANOVIĆ:
Po ovoj tematici općina Banovići je dijelila sudbinu većine drugim bosanskohercegovačkih lokalnih zajednica.
Privatizacija je napravila ogromnu štetu našoj privredi, sa rekao bih, izmišljenim novcem, odnosno certifikatima i akterima koji su bili podkapacitirani i kao takvi nisu imali znanja niti kompetencija.
Ali su, novcem sumnjivog porijekla, postali vlasnici privrednih subjekata. Većini novih vlasnika nije bilo stalo do razvoja privrede, ali su, uz pomoć političke moći, kupovali firme kako bi „oprali novac“, uz očekivanje da će prodati firme privrednicima koji znaju i žele raditi.
U takvom nesređenom vremenu najveći broj firmi je propao, a nekoliko preduzeća je, pukom srećom, opstalo i nastavilo poslovanje.
Jedna od posljedica takvog nesređenog stanja, bila je i ta, da je znatan broj radno sposobnog stanovništva napustio Bosnu i Hercegovinu, na što nije bila imuna ni općina Banovići.
Svijetla tačka privrede naše općine u tom periodu bio je Rudnik, koji je tokom agresije bio devastiran, ali je uspio da „stane na noge“, pokrene plansku proizvodnju i počne da stvara novu vrijednost.
Današnja generacija privrednika u ostalim oblastima privrednih aktivnosti na području općine Banovići slovi kao uspješna, razumije potrebe tržišta i globalizaciju na makro novou i uspješno se hvataju u koštac za izazovima i zakonitostima modernog poslovanja.
SUŽIVOT RAZLIČITIH KULTURA
BH BUSINESS MAGAZINE:
Šta su specifičnosti područja općine Banovići u odnosu na druge bosanskohercegovačke lokalne zajednice?
DR. SC. MEHMED HASANOVIĆ:
Specifikum Banovića, što nas svrstava među rijetke u makro okruženju, jeste da su nastali na pjesmi i volonterskom radu, u vremenu obnove zemlje prije osamdeset godina, kada je rađena svima poznata pruga Brčko-Banovići.
Upravo je izgradnja pruge doprinijela razvoj Rudnika i velikih industrijskih kapaciteta, a iz navedenog razloga Banovići su drugačiji od drugih lokalnih bh. zajednica.
Pored domicijelnog stanovništva, veliki broj ljudi je doselio u ovaj grad, obzirom na eksapanziju razvoja poslije Drugog svjetskog rata.
Bila je velika potreba za inženjerima, profesorima i brojnim drugim zanimanjima, koje domicijelno stanovništvo nije imalo.
Svi su se izuzetno dobro međusobno slagali i tako je nastajao veoma lijep grad, prepun suživota različitih kultura.
Malo gdje, kao u Banovićima, možemo naći primjer da je kompletan grad urbanistički osmišljen, sa planskim naglaskom na privredu, tešku industriju, ali i sve ostalo što je bilo potrebno građanstvu.
BH BUSINESS MAGAZINE:
Koju ulogu, u privrednom razvoju, imaju poduzetničke zone i koje industrijske grane imaju najveće potencijale za investiranje?
DR. SC. MEHMED HASANOVIĆ:
Poduzetničke zone, koje su postojale prije agresije na našu zemlju, nastavile su se razvijati i u poslijeratnom periodu.
Međutim, prije dvadeset godina završena je nova poslovna zona Sadnice.
Prostire na površini od 240 dunuma, što je pomoglo razvoju privrednog ambijenta, sa pokušajem da se privreda koncentriše na jedno mjesto i potrebnom infrastrukturom.
U stvari to je svojevrsna priprema za nova vremena koja nas očekuju, kada se bude smanjivala eksploatacija uglja i Rudnik bude smanjivao broj zaposlenih, da imamo privredu koja će nadomjestiti taj broj zaposlenih.
Moram da naglasim da je do mog dolaska na mjesto načelnika općine prodat samo jedan plac, a meni je jedan od prioriteta razvoj navedene poslovne zone.
Već do sada prodato je pet placeva,a stalna nam je aktivnost pronalaženje investitora koji imaju viziju, kapital i tehnologiju i koji žele da svoj biznis plan realizuju na prostoru navedene poslovne zone.
Poslovna zona, sasvim sam siguran, ima najbolje uslove u Bosni i Hercegovini, obzirom na saobraćajni krak, koji će biti veza Tuzle sa autoputem.
Izražavam željenje što je vlada FBiH zaustavila izgradu termoelektrane u Banovićima od 350 MW, koja je projektovana kao takva, najsavremenija i radom u kogeneraciji ispunjavala sve uslove koji su u evropskoj uniji na snazi, te emisije plinova koje bi izlazile uz TE Banovići.
Ta TE je značila energetsku severenost FBiH i omogućavanje jeftinije električne energije i sigurne proizvodnje. Kao stručnjak energetičar i doktor tehničkih nauka iz područja mašinstva, učestvovao sam u procesu završavanja projekta TE Banovići i dao veliki doprinos i doveli do situacije kada je vlada FBiH samo jednim glasanjem trebala da dovede do izgradnje, a ustvari su sve zakočili. TE u Banovićima, bila je jedan od najkvalitetnijih projekata u BiH, što je omogućavalo kapacitete daljinskog grijanja za naš grad i Živinice, uz mogućnost da u Banovićima ovaj segment proširimo na desetak hiljada korisnika.
Posljedica toga je i činjenica da naša privreda neće imati kvalitetnog i stabilnog proizvođača električne energije.
SVE JE DO NAS KAO KOLEKTIVITETA
BH BUSINESS MAGAZINE:
Kakvim ocjenjujete trenutno stanje u privredi na području općine Banovići ?
DR.SC. MEHMED HASANOVIĆ:
U dosadašnjem periodu, podrška razvoju privrede s ciljem da napravimo održivu, odnosno stabilnu općinu, ocijenio bih sa školskom ocjenom jedan, što znači da sigurno nije prolazna.
Do nas je šta ćemo uraditi u narednom periodu, ali ono što svakako trebamo uraditi u narednih četiri-pet godina jeste da prevaziđemo političke i sve druge podjele koje imamo.
U protivnom suočit ćemo se sa velikim problemom, obzirom da radna snaga odlazi iz BiH, ponajviše zbog toga što pravimo takav društveni i privredni ambijent koji je sve samo ne zdrav.
Mi moramo da sačuvamo radnu snagu koju imamo, da obezbijedimo kvalitetne uslove rada i primanja dostojna čovjeka, čime bi se stekli uslovi za bolji život nego bilo gdje u EU i to treba da radimo na svim nivoima organizacije naše države. Lično ću maksimalno raditi na privlačenju investitora i poduzetnika, kako bi obezbijedili što bolji privredni razvoj.
Jedino to je garancija uspjeha našeg društva. Moramo ohrabriti poduzetnike da je njihov novac siguran u BiH, da investiraju sredstva i da im je sigurna dobit. Moramo promijeniti percepciju i shvatiti da investitorima moramo biti podrška i kvalitetan servis kako bi se oni mogli razvijati.
U konačnici, poduzetnici koji plaćaju doprinose državi, omogućavaju da lokalna zajednica bude stabilnija i jača. Smatram da u BiH imamo nivoe vlasti koji nam ne trebaju.
Imamo ogromnu administraciju na svim nivoima, a ne dobijamo efekat koji bismo trebali u odnosu na novac koji se za to troši.
Zamislite samo koliko novca bi se moglo vratiti građanima da imamo samo državni i lokalni nivo vlasti. Političari, na svim nivoima moraju da budu sluge svoja naroda, a ne da budu na nekoj poziciji samo radi ličnog interesa.
Političare su građani delegirali da bi radili najbolje za njih.
POTREBNE SU ZNAČAJNE PROMJENE
BH BUSINESS MAGAZINE:
Kakvim ocjenjujete rad općinskih službi kao kvalitetnog servisa za potrebe poslodavaca i građanstva ?
DR. SC. MEHMED HASANOVIĆ:
Smatram da rad službi nije na zadovoljavajućem nivou i po tom pitanju mnogo čega treba da se promijeni.
Ono što sam konkretno poduzeo kroz sistematizaciju, jeste da obezbijedimo poseban servis za poduzetnike, koji nemaju potrebe da troše vrijeme na nekakve administrativne postupke i time gube dane i mjesece, a žele da investiraju na području naše općine.
Mi treba da im budemo podrška, da im obezbijedimo službe u općinskoj administraciji da rade u interesu poduzetnika, s ciljem da privrednik na jednom mjestu što brže i lakše završi sve potrebne poslove.
S tim u vezi obezbijedili smo privrednicima kancelariju kako bismo sa njima mogli bolje komunicirati, a u narednom periodu tih kancelarija će biti još više.
Time ćemo napraviti kvalitetan servis s ciljem osluškivanja potreba, tragom interesa privrednika.
BH BUSINESS MAGAZINE:
Šta učiniti na poboljšanju odnosa sa poslovnom zajednicom na području općine Banovići ?
DR. SC. MEHMED HASANOVIĆ:
Ono što privrednici zahtijevaju jeste da im državni sistem ne bude kočnica i smatram da, kroz Savjet koji smo oformili, možemo puno toga pozitivnog da učinimo i da, na postulatima partnerstva, dogovaramo planove za naredne tromjesečne, šestomjesečne, godišnje i dugoročne periode.
Imam utisak, sa sastanaka koje imam sa privrednicima, da oni gube volju zbog preglomaznih zahtjeva koje moraju da ispunjavaju.
Zato moramo imati strategiju šta želimo da radimo, sa jasnim operativnim zadacima onih koji su dio servisa privrednicima, od mene kao načelnika do općinskih službi, uz međusobno poštivanje i razumijevanje.
BROJNI INFRASTRUKTURNI PROJEKTI
BH BUSINESS MAGAZINE:
Kakvo je stanje po pitanju realizacije projekata koje ste zatekli prilkom preuzimanja mandata i šta Vas čini frustriranim, odnosno nezadovoljnim, kada je u pitanju odnos uposlenika općinske uprave prema svakodnevnim poslovima i zadacima?
DR. SC. MEHMED HASANOVIĆ:
Jedan dio projekata bio je započet sa dijelom sredstava potrebnih za finansiranje, a nastavili smo saradnju sa kantonalnim i federalnim ministarstvima, što podvrđuju i sredstva u iznosu od 1,3 miliona, koja smo dobili od strane vlade FBiH.
Potrebne tenderske porocedure smo završili i idemo u realizaciju projekata.
Poteškoće koje sam imao na početku mandata bili su ogromni dugovi.
U saradnji sa službama i saradnicima, u protekloj godini vratili smo više od 800 hiljada KM, na što sam posebno ponosan, čime smo 2025. godinu završili pozitivno, sa oko 600 hiljada KM suficita. Smatram da moramo odgovorno da se ponašamo, bez obzira da li godina bila izborna ili ne, da trošimo onoliko koliko imamo.
Nisam imao podršku općinskog vijeća, ali sam, uprkos tome iznalazio načine da se problemi prebrode.
Danas imam većinu u općinskom vijeću, čime ćemo obezbijediti ambijent za obezbjeđenje novih sredstava koje ćemo investirati u interesu građana.
Ove godine imamo najviše investicija za realizaciju kapitalnih projekata, a već imamo dogovoreno više od dva miliona KM.
Tokom ove godine poslovnu zonu upotpunit ćemo sa tri-četiri nove firme, što će dodatno ojačati privredni ambijent.
Dolazim iz realnog sektora i teško mi se uklopiti u rad sa administracijom, odnosno javnom upravom i javnim ustanovama, gdje faktor vremena ljudima ništa ne znači.
Nevjerovatno mi je da ono što se može završiti danas odgađa se za sedmicu, mjesec i duži period i taj način odnosa prema poslu pokušavam da promijenim. Ako nerad i neodgovornost prema radnim obavezama prihvatimo kao standard, šta možemo očekivati u konačnici. Ništa.
Moramo odgovorno da radimo, da vidimo rezultate našeg rada, svako ponaosob, da se učimo na greškama i kopiramo pozitivna iskustva iz okruženja, kojih ima.
BH BUSINESS MAGAZINE:
Koliki je budžet za ovu godinu i u kojoj mjeri će biti razvojni ?
DR. SC. MEHMED HASANOVIĆ:
Budžet za tekuću godinu je nešto više od 21 miliona KM, od čega će u razvojne projekte biti usmjereno oko četiri miliona KM.
Nažalost, budžet se u najvećoj mjeri troši na administraciju i to 145 zaposlenika u općini i 75 zaposlenika u javnim ustanovama, što košta oko 750 hiljada KM i po meni je to veliki iznos.
Iz drugog ugla posmatrano, taj iznos i nije veliki ukoliko su općinske službe kvalitetan servis za privrednike građanstvo i zbog toga moramo konstantno podizati ljestvicu kvaliteta naših usluga, da građani osjete da je naš rad pozitivan i svrsishodan. Kada je u pitanju privreda, povećali smo poticaje za otvaranje biznisa, kao i poticaje za proizvodnju mlijeka, odnosno poljoprivredni razvoj, a uskoro očekujemo da se završi postupak registracije poljoprivredne zadruge, kako bi imali jednu adresu za komunikaciju.
Nemam problem s tim da prihatimo svaku dobru ideju, bez obzira od koje političke opcije dolazila i smatram da nakon svakih izbora stranačke kartice treba da stavimo po strani i da svi radimo u interesu građana koji su nam dali povjerenje.
AKCENAT NA REFORMI JAVNE UPRAVE
BH BUSINESS MAGAZINE:
Šta će obilježiti ostatak Vašeg tekućeg mandata ?
DR. SC. MEHMED HASANOVIĆ:
Prije svega moramo da radimo reformu javne uprave u smislu digitalizacije, obezbjeđenja kvalitetne usluge građanima, da radimo na optimizaciji zaposlenika i da nastavimo aktivnosti na stvaranju što povoljnijeg ambijenta za razvoj privrede.
Moramo da tragamo za privrednicima koji žele da investiraju, da im pružimo potrebne infrastrukturne uslove i budemo im potpora.
Kada su u pitanju infrastrukturni radovi, smatram da ćemo do kraja ovog mandata završiti sve započete projekte na područjima mjesnih zajednica i nećemo imati potrebe za novim investiranjem u oblasti vodosnabdijevanja, putne mreže, javne rasvjete…
Evidentan je iskorak po pitanju izdvajanja za sport, gdje se po prvi put u tu oblast, u protekle dvije godine, na godišnjem nivou izdvaja oko milion KM za mlade, te oko 600 hiljada KM za rad sportskih kolektiva i to putem javnog poziva.Kao rezultat toga imamo evidentnu ekspanziju po pitanju rada sa djecom i njihovih rezultate koji su za respekt.
BH BUSINESS MAGAZINE:
Gospodine Hasanović, kakav je Vaš stav o sintagmi Načelnik općine-menadžer ?
DR. SC. MEHMED HASANOVIĆ:
Popuno se slažem sa navedenom sintagmom, jer načelnik općine je u pravom smislu riječi menadžer.
Isto tako, od svih nivoa vlasti načelnik općine je najteže biti, jer su naši poslovi živa materija, sa aspekta rješavanja svakodnevnih problema i potreba građana.
Ako pričamo o indirektnim porezima, samo osam posto vraća se lokanim zajednicama, a kada je u pitanju dobit kompanija koje posluju na nivou lokalne zajednice niti jedna marka ne ide na lokalni nivo.
Svi drugi nivoi crpe taj novac u ogromnom iznosu, a imaju kudikamo manju komunikaciju sa građanima.
Na općinskom nivou morate razumjeti potrebe socijalno osjetljivog stanovništva, da razumijete potrebe kulture, sporta, privrede i obaveze prema građanima.
Ono što me čini zadovoljnim jeste činjenica da ćemo od ove godine da obezbijedmo besplatan prevoz na području općine Banovići.
Još nešto na što sam također ponosan jeste velika civilizacijska, ljudska, ali i vjerska stvar, a to je da smo tokom Ramazana, u saradnji sa Merhametom, Centrom za socijalni rad, Islamskom zajednicom i Udruženjem penzionera, organizovali iftare za građane, te prehrambene pakete za pripadnike svih konfesija.
Slijedom toga nastavljamo ovaj projekat s ciljem da socijalno osjetljivim porodicama koje su u potrebi, obezbijedimo jedan obrok na kućni prag.
Smatram da je to velika stvar, pored razvijene privrede i općedruštvenog razvoja, da smo sigurni, kada idemo na počinak, da niko od naših građana nije ostao gladan.
Sumirajući sve navedeno, sa akcentom na povoljan privredni ambijent, čiji glavni oslonac je Rudnik, sa 2 800 zaposlenika, te brojne druge uspješne privredne kolektive, mogu sa potpunom odgovornošću konstatovati da su Banovići, a pod tim podrazumijevam cjelokupnu površinu općinskog područja, mjesto ugodnog življenja.
BIOGRAFIJA
Dr. sc. Mehmed Hasanović, rođen je 1981. godine u radničkoj porodici kao treće dijete roditelja.
Nakon osnovne i srednje Mašinsko tehničke škole, koje je pohađao u Banovićima, završio je Mašinski fakultet u Tuzli, na kojem je stekao zvanje magistra, a potom i doktora tehničkih nauka.
Na istom fakultetu je i angažovan, kada mu obaveze dozvoljavaju. Prvo zaposlenje je imao na Institutu u Tuzli, nakon čega je radio u kompaniji Herceg, a potom se zaposlio u Rudnik mrkog uglja u Banovićima, gdje je počeo kao inženjer za bagere.
Potom je postao rukovodilac radne jedinice, a zatim šef mašinskog sektora, jedne od najodgovornijih pozicija u Rudniku.
Magistrirao je i doktorirao u oblasti dijagnostike, uz puno razmijevanje matičnog privrednog subjekta, gdje je obavljao i dužnost sindikalnog predstavnika i predstavljao oko 600 zaposlenika.
Pri tome je, kako kaže, stekao novi, drugačiji pogled, ne samo menadžerski, nego i socijalno osjetljiv prema radnicima.
Na taj period je posebno ponosan, jer je napravljen veliki iskorak po pitanju plata zaposlenika. Dobitnik je nagrade kao šef Sektora, odnosno zaslužan zaposlenik u Rudniku.
Na izborima, oktobra 2024. godine, dobio je povjerenje građana i postao načelnik općine.
Oženjen je i otac tri djeteta.
]]>