Lokacija: 44.091904, 15.293880
]]>
Zahvala i svim medijima koji su ovo popratili a posebno našim službenim fotografima iz Foto kino video kluba Zadar te snimateljima is Studio Fox, pogledajmo kako je to bilo 30. rujna u Kneževoj palači na otvaranju izložbe ]]>
General Aleksei Arkhipovich Leonov , Sovjetski zrakoplov snage (ret.) (Ruski: Aleksandar Liskovic Lonjsko polje) rođen Je 30. svibn i 1934 u Listvyanka SSSR i Je Sada umirovljeni Sovietski / ruski astronaut Koji Je 18. ožujka 1965 postao prvi putnik koji je hodala u svemiru .
DRAMATIČAN SVEMIRSKI IZLET
Prvi hod po svemiru danas se čini još luđim nego prije pola stoljeća
SHAPE \* MERGEFORMAT
Prije 53 godine astronaut Aleksej Leonov (83) bio je jedan od dvoje ljudi koji su se uspjeli otisnuti sa zemlje. Istovremeno su pisali povijest i prevarili smrt.
Leonov i njegov zapovjednik Pavel Beljajev odletjeli su u svemir s letjelicom Voskhod 2 (Izlazak sunca). Prije toga je nekoliko letjelica, i američkih i ruskih, kružilo oko Zemlje, tako da se od posade Voskhod 2 očekivala da podigne letvicu - izlazak iz letjelica, hod u svemiru odnosno EVA (aktivnost izvan letjelice).
Zbog ove odvažne misije u čast Leonovu izdane su mnoge knjige, poštanske marke, raznovrsne memorabilije, a priprema se i dugometražni film, piše Motherboard.
Izlazak u svemir
Otprilike 90 minuta nakon polijetanja, Leonov je istupio u zračnu kapsulu na napuhavanje. Oko torza je imao zavezan lanac duljine 5,35 metara, to mu je bilo jedino osiguranje. Otvorio je poklopac letjelice i zakoračio u nepoznato. Jedino što je stajalo između njega i svemira je odijelo koje je nosio.
Po prvi put je bilo koji čovjek napustio sigurnu letjelicu i lebdio u orbiti. Kamera na modulu Volga koju je Leonov postavio dok je izlazio iz letjelice, snimila je taj nevjerojatan trenutak. Druga kamera, koja se nalazila na astronautovom odijelu, nije baš obavila svoj zadatak. Naime, svemirsko odijelo se napuhnulo zbog promjene u atmosferi. Zbog toga nije uspio dosegnuti okidač koji mu je bio na bedru.
Leonova navodno nije previše brinuo oko napuhanog odijela, umjesto toga ushitio ga je nesmetani pogled na Zemlju. "Kao galeb s raširenim krilima uzvišen iznad Zemlje", opisao je osjećaj u knjizi Dvije strane Mjeseca, koju je napisao s američkim astronautom Davidom Scottom, sedmim čovjekom koji je hodao po površini Mjeseca.
Čuo sam kako me Pasha zove: Vrijeme je da se vratiš. Shvatio sam da sam lebdio svemirom preko 10 minuta. U tom trenu vratio sam se u djetinjstvo, kao kada me majka s prozora zvala da se vratim kući, dok sam se ja igrao vani s prijateljima. S blagom nevoljkosti shvatio sam da je vrijeme za povratak u letjelicu.
Nije se mogao vratiti kroz maleni otvor
No ulazak u Voskhod 2 iz Svemira nije bio tako lagan. Leonovo napuhano odijelo se stvrdnulo tijekom 12 - minutne šetnje svemirom. Bilo je preveliko i prekruto da stane u zračnu kapsulu. Kada su u Sovjetskoj misiji shvatili da je njihova astronautska zvijezda zapela u svemiru, prekinuli su prijenos uživo, a umjesto slike iz svemira u program su pustili Mozartov Rekvijem.
U međuvremenu je Leonov odučio ispustiti zrak iz odijela, pritisnuo je ventil za kisik. Na sreću, uspio se utisnuti u modul Volgu prije nego je ostao bez svog kisika za disanje. I prije nego ga je pokosio val vrućine i slabost od dekompresije.
No tek je tada postalo interesantno ua posadu. Voskhoda 2. Nakon što su se odvojili s kapsulom od letjelice i pripremali se za ulazak u Zemljinu atmosferu, Leonov je primijetio kako sustav za automatsko navođenje, radi pogrešno.
Sletjeli na Zemlju usred šume
Imali su samo nekoliko minuta prije ulaska u Zemljinu atmosferu, Leonov i Beljajev su se morali snaći s ručnom navigacijom, kako bi se sigurno prizemljili unutar granica Sovjetskog saveza.
Uspjeli su, recimo. Nakon iznimno teškog spuštanja Voskhod je sletio unutar granica Saveza. No završili su duboko u sibirskoj šumi, blizu grada Solikamsk, otprilike 400 kilometara od planiranog sletišta.
Srećom nisu morali trpjeti niske temperature jako dugo. Proveli su jednu noć skrivajući se u kapsuli, no već idućeg dana pronašao ih je tim spasioca. Posada je iduću noć provela u improviziranom zaklonu. Cijelo to vrijeme išli su na skijama kroz šumu, sve dok nisu došli na sigurno.
]]>
Predavanje će se održati u dvorani Matice Hrvatske u Zadru na adresi Don Ive Prodana 1
]]>
]]>
NAŠE NEBO - UDRUGA ZA ZAŠTITU NOĆNOG NEBA
ASTRONOMSKO DRUŠTVO "LEO BRENNER"
ZAGREBAČKA 2, HR-51550 MALI LOŠINJ
TEL: 051 233 871 FAX: 051 520 753
WEB: www.astronomskisavez.hr www.nasenebo.hr www.ad-leo-brenner.hr
Priopćenje: SKIRIN NEBOCID I NA LOŠINJU
Ekocid u zaštićenoj Park-šumi Čikat
Protekla dva dana u posjetu Cresu i Lošinju u sklopu svoje astrofotografske ture bio je naš kolega Boris Štromar predsjednik Astronomskog društva Beskraj iz Zagreba i dopredsjednik Našeg neba – Udruge za zaštitu noćnog neba. Fotografirajući noćne krajolike na Lošinju, nezaobilazna je bila i uvala Čikat u kojoj se trenutno događa neviđeni nebocid u režiji dizajnera rasvjete Deana Skire. Obnovom hotela Bellevue i Alhambra te vila, plaže, hortikulture i šetnice u uvali Čikat, inače području zaštićene Park-šume Čikat, pristupilo se i izradi nove vanjske rasvjete oko objekata čiji dizajn potpisuje megaloluksoman gospodin Skira. Žalosno je da se na otoku koji ima višestoljetnu astronomsku povijest, otoku na kojem se nalazila prva civilna, privatna i amaterska zvjezdarnica u Hrvatskoj (Zvjezdarnica „Manora“) i na kojem svoje sjedište imaju Astronomsko društvo „Leo Brenner“, Hrvatski astronomski savez i Naše nebo – Udruga za zaštitu noćnog neba uništava noćno nebo i to, gdje drugdje, nego usred zaštićene park-šume.
Grubo kršenje Zakona o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja
Nije mi jasno čemu služe zakoni i institucije u ovoj državi kada netko, nakon što je donesen Zakon o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja (NN 114/11) 2011. godine koji u članku 22. stavak 3. jasno kaže: „Zabranjena je uporaba svjetlosnih snopova bilo kakve vrste ili oblika, mirujućih ili pokretnih, ako su usmjereni prema nebu ili prema površinama koje reflektiraju više od 25% intenziteta prema nebu.“, a što je po članku 34. stavak 6. istog zakona kažnjivo novčanom kaznom do 50.000,00 kuna, 2015. godine napravi rasvjetu hotela, vila, šetnice i hortikulture na način da svjetlosni snopovi tuku u nebo i to usred zaštićene park-šume.
Nekad se u Čikatu postavljala ekološka rasvjeta
Ja sam osobno pisao projekt iz kojega je Grad Mali Lošinj 2009./2010. godine dobio sredstva iz natječaja Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost za zamjenu dijela neekološke rasvjete u uvali Čikat na potezu šetnice od spomenika Ambrozu Haračiću do crkvice Navještenja Marijina, a provedbom tog projekta znatno je smanjeno svjetlosno onečišćenje uvale Čikat te su ostvarene uštede na potrošnji električne energije. Pet godina kasnije u ime progresa i luksomanije jednog dizajnera, zvjezdanog neba u Čikatu više skoro nema.
„Održivi turizam“ i „Otok vitalnosti“
Po pitanju nove rasvjete u Čikatu, čovjek ne može, a da ne zaključi da kada je posrijedi „progres“ ili kako to danas zovu „strateške investicije“, više nije bitna zaštita okoliša, bioraznolikost, energetska učinkovitost pa u konačnici niti ljudsko zdravlje na otoku koji se diči nečime što se zove „održivi turizam“ pod sloganom „Otok vitalnosti“. Ne vidim ničega održivog niti vitalnog u ubijanju ptica, kukaca (osobito noćnih leptira), šišmiša i biljaka na području jedne zaštićene park šume. Još manje vidim održivost turizma u tome da nebo na Lošinju bude poput onog u New Yorku jer turisti na Lošinj valjda dolaze iz razloga što je nebo isto kao i kod kuće, niti se jedna zvijezda na njemu ne vidi.
Odrecite se Skire i svog sjaja njegova!
Na koncu, kao teolog ne mogu, a da ne zavapim: „Odrecite se Skire i svog sjaja njegova!“ i apelirati na zdravu pamet naših turističkih djelatnika rečenicom koju je izrekao poznati rimski filozof Seneca još u I. stoljeću: „Da se zvijezde, mjesto što sjaju uvijek nad našim glavama, mogu vidjeti samo s jedne točke zemaljske kugle, ljudi ne bi prestali u hrpama onamo putovati da motre nebo i da se dive čudesima neba.“. Čisto zvjezdano nebo je u današnje vrijeme turistički resurs i ne samo to, ono je nešto na što buduće generacije imaju pravo prema Općoj deklaraciji o ljudskim pravima budućih generacija koju je donio UNESCO 1994. godine i koja veli: „Osobe koje pripadaju budućim generacijama imaju pravo na nekontaminiranu i neoštećenu Zemlju, uključujući i čisto nebo…“.
Fotografije koje je snimio kolega Boris Štromar možete vidjeti na stranici HAS-a
Na prvoj fotografiji je usporedba dvije fotografije snimljene istom dužinom ekspozicije i to prve snimljene u Čikatu i nakon toga druge snimljene na južnom dijelu otoka Lošinja prema otoku Iloviku.
Predsjednik Astronomskog društva „Leo Brenner,
tajnik Hrvatskog astronomskog saveza
i Našeg neba – Udruge za zaštitu noćnog neba:
Dorian Božičević, mag. theol.
098 920 21 53]]>
Ove godine po prvi puta HARS-ove “Svemirske večeri” se održavaju u sklopu neke druge manifestacije, “Festival znanosti Novska 2015.”
Ovogodišnje “Svemirske večeri” u Novskoj se sastoje od prezentacije raketnog modelarstva i raketne tehnike kroz praktični dio (lansiranje vise različitih modela), video projekcijom snimaka sa natjecanja i smotri te predavanjem na tut emu kojeg će održati Saša Jakopović iz KTKG Garešnica i dvije izložbe fotografija “Od Sojuza do današnjih dana” čiji su autori D. Lozovina i K. Pavleš te izložbe “Foto priča o misiji Atlantis” autora I. Dijana koji ujedno potpisuje i postavu obiju izložbi.
Otvaranje 03. srpnja 2015. u 19:00 sati u prosorima POU Novska
Pratite sve o ovom događaju preko FB
]]>