Tuga, žaljenje, krivnja, depresija, žalovanje, pojmovi su koje muškarci, pa i žene, često miješaju i ne razumiju razliku. Time teže za muškarce koji su tijekom djetinjstva učili kako trebaju „biti čvrsti“, a kasnije – pogotovo u partnerskom odnosu je daleko važnije razumjeti svoje osjećaje i biti ranjiv.

Premda mnogi znaju za Kubler-Ross model žalovanja (1969), koji uključuje negiranje, ljutnju, pregovaranje, depresiju i prihvaćanje, također ne znaju kako taj model nije empirijski potvrđen. Odnosno, ponašanja su dobro opisana, ali po nekoliko puta dnevno se izmjenjuju kod osoba koje žaluju i to raznim redosljedom.

Promjene koje su česte kod gubitka:

• Bavljenje vjerom, značenjem i smislom
• Bavljenje osobnom odgovornošću (krivnjom) i ulogom drugih u gubitku
• Bavljenje patnjom preminule osobe

Osobe koje žaluju tijekom svojeg oporavka imaju nekoliko „zadataka“, pa proces kroz proces trebaju (model 6 P – Rando 1993)

• Prepoznati gubitak
• Proživjeti gubitak (emocije)
• Prisjetiti se i proživjeti odnos s preminulim
• Povezati se na nov način
• Promijeniti se u novo ne zaboravljajući staro
• Povezivati se s drugima koji su oko nas

Što utječe na žalovanje i može ga otežati:

• Značenje odnosa
• Jačina povezanosti
• Konflikti s preminulim
• Ovisnost o preminulom
• Kako je osoba umrla
• Neočekivan /iznenadan gubitak
• Nasilna/ traumatska smrt
• Višestruki gubici
• Mogućnost da se gubitak spriječi
• Gubitak koji stigmatizira obitelj

Komplikacije kod tugovanja 10% i 50% kod traumatskih gubitaka

• Nemogućnost da se dožive sve normalne emocije „zaglavljenost“
• Nemogućnost da otpusti gubitak

Poremećaji u spavanju i prehrani prvi znak da možda trebate pomoć psihologa

U Novom listu je izašao članak o posljedicama pandemije u intervjuu s psihoterapeutom Dankom Butorcem… https://www.novilist.hr/rijeka-regija/lika-senj/psihoterapeut-danko-butorac-zbog-pandemije-i-izolacije-biljezimo-veliki-broj-nesretnih-mladih-ljudi/

Očekuješ od partnera da povuče prvi potez

Kako to da je prije uvijek predlagao neke zabavne stvari, a sad već dugo niste izlazili niti radili nešto novo? Partner ti je postao dosadan. Sama si sebi dosadna.

Ali očekuješ od njega da se pokrene da ponudi nešto. Ponekad mu prigovoriš da nikud ne idete zajedno, no on to čuje, ali kao da ne čuje.

Tvoja očekivanja se ne realiziraju tako kako si mislila. Zapravo, sve si više frustrirana jer imaš dojam da se nikamo ne pomičete. Izađeš van s prijateljicama i žalite se jedna drugoj na partnere kako su dosadni.

I on to očekuje od tebe.

Monotoniju doživljavate jer ste se prestali zabavljati

Partneri koji su se prestali zabavljati, očekujući od drugoga da ih zabavi sebe zakidaju za jedan važni dio svojeg života – zabavu.

Zaboravimo se zabavljati zato što je na početku veze uvijek napeto, novo i zabavno. Hoćemo da se to dugotrajno nastavlja kroz desetljeća koja slijede. No, zaboravljamo kako je to bilo prije veze. Prije veze (i nakon razvoda) svi se znaju zabavljati, samo u vezi ne.

Kako to da ste se zaboravili zabavljati? Tako što očekujete da svaki zabavni trenutak provedete zajedno i još očekujete da partner pripremi taj zabavni trenutak – da ga organizira.

Partner nije odgovoran za tvoju dosadu

Tvoj partner čak i da je najbolji klaun na svijetu neće te nasmijati ako se nisi odlučila zabaviti. Svoju potrebu za zabavom možeš zadovoljiti samo tako da radiš nešto što je tebi novo ili zanimljivo.

Recimo da ste voljeli ići u kazalište, no kad biste svaki dan išli u kazalište, niti najbolje predstave nakon nekog vremena ne bi bile zabavne. Kazalište bi postalo tvoja svakodnevica i tvoja dosada. Tako je i tvoja svakodnevica nekad bila zabavna, no sad je postala dosadna.

Također, ti nećeš moći zabaviti partnera ako se on ne odluči zabavljati s tobom. To ne znači da trebaš tražiti zabavu izvan veze, ali netko treba poduzeti prvi korak i ponuditi nešto novo.

Svejedno je tko se od vas dvoje prvi krene zabavljati i pozove ovog drugog. Ako je partneru dosadno i vidi da se zabavljaš – priključit će se.

Jedini lijek protiv dosade je aktivnost

Ljudima je dosadno kad su pasivni. Kad aktiviramo mišiće, mozak radi drugačije nego kad smo pasivni. Promjenom aktivnosti i okoline stvaramo nove poveznice u mozgu, a upravo to nam nedostaje kad osjetimo monotoniju.

Dosada je samo signal mozga da se ne razvija dovoljno na način koji je to predvidjela evolucija.

Lijek protiv monotonije u vezi

Kreni se zabaviti sama i pozovi ga.

Počni raditi nešto što tebe zabavlja. Pritom ne trebaš očekivati od njega da se priključi. Ako se priključi biti će lijepo, ali ako ne, ti ćeš se zabaviti. Napravi party za jednu osobu s mogućnošću da se druga priključi.

• Natoči si piće – možeš i njemu
• Skuhaj nešto novo
• Obuci nešto veselo
• Probaj neku novu tjelovježbu
• Pozovi prijatelje u goste
• Posudi neku dobru knjigu – čitaj mu naglas ako želi
• Pronađi dobar film – možeš pozvati i njega
• Pripremi zakusku
• Planiraj kraći jednodnevni izlet
• Kino, kazalište, koncert …

Ne očekuj da ti se partner pridruži

Partner se neće uvijek uključiti u tvoje aktivnosti. Bitno je da se ti zabaviš, a time povećavaš šansu i da se on uključi.

Neki partneri pokušavaju svojom aktivnošću zavesti partnera i navesti ga da se uključi, pa onda to bude napadno i naporno. Ne, poanta je da se ti zabavljaš, a hoće li partner doći ili ne – hoće li se odazvati tvojem pozivu ili ne – to je njegova stvar.

Nije li to tužno – zabava za jednoga?

Nije.

Samo se ti možeš zabaviti, nitko drugi te ne može zabaviti – sjeti se klauna. Klaun se može truditi koliko god hoće da zabavi publiku, ali publika je ta koja odlučuje je li on zabavan ili tužan. On izvodi točku za jednoga i zabavlja sebe.

No, ti ne trebaš biti klaun i ne trebaš nikoga nastojati zabaviti. U tome i je stvar – cilj je da zabaviš sebe. Time povećavaš šansu da ti se partner pridruži, ali nema garancije.

Ne odustaješ od druženja s partnerom

Sigurno je bolja zabava za dvoje nego zabava za jednoga. Zabava je zabavnija ako se dijeli kao i ljubav – veća je kad se dijeli. To ne umanjuje vrijednost zabave kao takve.

I zabava za jednoga je ipak zabava. Ona je bolja nego da jedan i drugi očekujete od partnera da ponudi zabavu i stalno ste razočarani.

Pozovi partnera na zabavu

To što ne organizirate zabavu zajedno, neće umanjiti njezin značaj. Čak i ako sama prirediš zabavu za oboje, u tome nema ništa lošega.

Pozovi partnera na svoju zabavu. Ako odbije, ipak se zabavi ne očekujući da se pridruži. Poziv je tvoj posao, pridruživanje njegov. Ne trebaš se razočarati ako drugi ne pristane niti odustati od svoje zabave.

Partner će se pridružiti kad u tome vidi smisla

Očekivanjem da ti se partner pridruži u zabavi, samo ćeš činiti sebe nesretnom. Kad se partneru učini zabavnije to što ti radiš nego to što on radi, pridružit će ti se.

Ti možeš samo pozvati, a hoće li se priključiti, to je njegova stvar.

Približavanje je protuotrov za monotoniju

Mnogima uz zabavu nedostaje bliskost koju su imali na početku veze. Zajednička zabava je osim novosti i avanture imala za posljedicu zbližavanje.

Ako nudiš nešto zabavno partneru, cilj bi trebao biti da se približiš. O tome sam već pisao jedan članak: Kako održati brak kada postane monotono? – Moj brak (www.danko.lagvip.hr/)

Stavi zabavu u kalendar

U današnje vrijeme što ne isplaniramo, ne događa se. Ako želiš zabavu, trebaš je isplanirati i zabilježiti u kalendar. Osim koncerata i izlazaka, dobro je zabilježiti i kućnu zabavu, tjelovježbu ili zakusku.

Znam da su najbolje zabave spontane, ali ipak – za sve koji čitaju ovaj članak je prijeko potrebno isplanirati zabavu jer već dugo u vezi nije zabavno. Spontane zabave će doći tek poslije kada ove planirane profunkcioniraju.

Pomažu i zajednički kalendari. Na primjer ako imate zajednički google račun, vaši podsjetnici će se javljati i na partnerovom uređaju. Ili dogovorite da oboje instalirate neku aplikaciju sa zajedničkim kalendarom kao što je TimeTree – Shared Calendar, Aplikacije na Google Playu.

Ne treba ti razvod da se ponovo naučiš zabavljati

Mnogi nauče tek nakon što se razvedu da se mogu zabavljati i sami. Pitaju se kako to da im u braku to nikad nije palo na pamet. Na primjer da si prirede večeru uz svijeće ili toplu mirisnu kupku. To u braku se zaboravimo zabavljati i onda sebe mučimo očekivanjima od partnera da nam pruži zabavu.

Ne trebaš čekati razvod da se počneš zabavljati. A time povećavaš vjerojatnost da će se i partner pridružiti zabavi.

Obzirom da psihoterapeut koji se bavi realitetnom terapijom u svojem životu za razumijevanje sebe i drugih koristi drugačiji pogled na svijet od klijenta, proces psihoterapije zapravo ima dugotrajne posljedice po mentalno zdravlje pojedinca. Ako klijent odluči ono što je čuo na terapiji (a radi se o proživljenom i osvjedočenom pristupu zdravlju koji pomaže i samom terapeutu), testirati kroz vlastito životno iskustvo, tada dolazi do dubinske promjene koja zahvaća sve razine ponašanja klijenta (uvjerenja, odnose i osobne izbore).

Još o realitetnoj terapiji: udruga-hurt.hr

Uvjeren sam da mnogi u čitanju i komentiranju nalaze smisao, ali sam isto tako uvjeren da je bračna psihoterapija daleko bolji izbor u rješavanju bračnih ili partnerskih teškoća jer je brža, i ciljana na konkretnu teškoću. Može se ići dovoljno duboko u rasvjetljavanju problema. 

Ono što jedna facebook grupa nikad neće moći je sagledavanje srži problema. Obično je u podlozi ponašanja partnera koja nam smetaju neka naša teškoća koju treba upoznati i razumjeti, a to je gotovo nemoguće čitajući neku facebook grupu, već puno brže i lakše u bračnom savjetovanju i partnerskoj terapiji

No, nekad je jednostavnije sjesti za računalo i priključiti se grupi na facebooku, zar ne? To ima svojih prednosti u smislu anonimnosti. Ne trebamo nikome, reći da imamo neku bračnu teškoću, već samo skrolamo kroz postove i čitamo što drugi pišu. 

Grupa ima još prednosti – mnogi kad se uključe u grupu, imaju osjećaj da nisu sami sa svojim teškoćama, da se nalaze među osobama koje ih dobro razumiju jer prolaze isto. A to je dobar osjećaj – da nas netko razumije i skrbi o nama.

Grupa Problemi u braku, razvod, partnerske teškoće ima još prednosti, a to je na primjer mogućnost da se pitanje ili problem iznese potpuno anonimno. Tada Vas Facebook predstavi kao “Član grupe”, ali ne dijeli nikakve podatke o vama s drugima u grupi. Čak se može i komentirati kao “Član grupe”, što olakšava komunikaciju osobi koja ne želi da se zna njezin identitet.

Što to znači?
To znači da dugotrajno neriješena sporna pitanja postaju rješiva. A jednom kad se riješe sporna pitanja, sukob se smanjuje ili potreba za sukobljavanjem nestaje.

Kada se najčešće koristi obiteljska medijacija?
U Hrvatskoj se najčešće osobe upućuju u obiteljsku medijaciju u brakorazvodu i kod sporova vezanih uz djecu. No, medijaciju je moguće provoditi kod drugih obiteljskih sporova:

– u brakorazvodu
– kod sporova vezanih uz uzdržavanje djece
– … školovanje/odgajanje djece
– … uzdržavanje starije osobe
– … smještaj odraslih u dom/instituciju
– … imovinska pitanja (podjela nasljedstva, nekretnine…)
– … sporova roditelja i tinejdžera
– … drugih neriješenih obiteljskih pitanja

Tko je obiteljski medijator?
On je nepristrana, neutralna osoba koja brine o procesu medijacije. Obiteljski medijatori u Hrvatskoj su posebno educirane osobe za provođenje obiteljske medijacije, bilo kroz specijalistički studij obiteljske medijacije ili kroz mnogobrojne dodatne edukacije iz obiteljske medijacije. Po svojoj bazičnoj naobrazbi obiteljski medijatori su najčešće socijalni radnici, psiholozi, socijalni pedagozi ili pravnici. No, obiteljski medijator je zapravo novo zvanje stečeno kroz dugotrajno dodatno školovanje, praksu i superviziju.

Stranke same biraju medijatora kojega god žele s područja RH iz Registra obiteljskih medijatora.

Kada se ne provodi obiteljska medijacija?
– u slučajevima kada nisu ispunjeni preduvjeti za provođenje medijacije, koje utvrđuje obiteljski medijator
– pogotovo u slučajevima kada je utvrđeno aktualno obiteljsko nasilje,
– ako je jedna ili obje stranke lišena poslovne sposobnosti i nisu sposobni shvatiti značenje i posljedice postupka ni uz stručnu pomoć
– ako su stranke nesposobne za rasuđivanje
– ako nemaju prijavljeno prebivalište ili adresu stanovanja.

Koji je cilj i svrha obiteljske medijacije
Cilj je postizanje sporazuma oko spornih pitanja koja se donesu u medijaciju. Svrha koja se time ispunja ovisi o tome što stranke žele. Najčešće je to adekvatna roditeljska skrb nakon razvoda.

Prednosti obiteljske medijacije
– Sporazum postignut u medijaciji se predlaže sudu koji najčešće prihvaća takav sporazum, te ga ovjerava.
– Ovjereni sporazum postaje ovršna isprava.
– Odnosi se u sudskim postupcima često zaoštravaju i ljudi se udaljavaju. U medijaciji je obratno.
– Stranke u medijaciji često kažu kako dugo nisu razgovarali.
– U medijaciji se komunikacija olakšava.
– Ljudi se lakše povezuju rješavajući sporna pitanja.
– Medijacija je usmjerena na rješavanje spornih pitanja, a ne mane i nedostatke stranaka.
– Usmjereni smo na sadašnjost i budućnost.
– Sporazum služi kao sigurnost kada se ljudi ne mogu dogovoriti. Tada se vraćaju na sporazum koji su postigli u medijaciji, i njega se pridržavaju.
– Veća je vjerojatnost da će se stranke pridržavati zajednički donesenog i potpisanog dogovora nego sudske presude.

Koliko košta obiteljska medijacija?
Obiteljska medijacija je najčešće besplatna jer je provode medijatori u obiteljskim centrima i centrima za socijalnu skrb čije su usluge besplatne. Pojedine udruge i pojedinci nude medijaciju uz plaćanje.

Prihvaćam partnera takvog kakav je

Da znam kako ga ne mogu kontrolirati niti upravljati njime

Da znam kako sam samovoljno izabrala baš njega i da je moj izbor život udvoje

Da vjerujem da je za mene dobro povezivati se s ljudima uz koje sam sigurna i sretna

Da se odreknem svakoga znanja što je za mojeg partnera dobro

Da partneru bezuvjetno vjerujem jer znam da bez obzira što čini, čini najbolje što zna

Da partneru znam poručiti kako je jedini i kako ja želim biti jedina prava ljubav za njega

Da znam kako ga voljeti jer znam da je voljenje rad – ono što ja radim to je voljenje

Da se znam zaustaviti prije nego prigovorim, kritiziram, zanovijetam, zapovijedam, vrijeđam, kažnjavam, omalovažavam ili ismijavam partnera

Da liježem i budim se sretna uz njega

I da to radim svaki dan dok me smrt ne rastavi!

(Ali i da znam kad mi je dosta i kada to više nije moguće)

Ili se kasnije žale: „Da sam znala kakav je zapravo, ne bih se nikad udala za njega?“ ili „Ona je luda kao njena mama, a na prvu su obje gospođe tako fine!“

Stvar je u odnosu!

Kako se odnosimo, takav je i naš brak. Već sam pisao o tome koliko je bitan odnos svakog partnera za bračnu sreću ili bračnu nesreću. Pritom je ključno približavanje partneru.

No, nekad je nemoguće približiti se baš zbog načina na koji doživljavamo partnera. Odnosi u braku ovise o tome kako svaki partner razumije drugoga i kako ga vidi.

Nisam trapava već imam jako loš dan

Kako razumiješ partnera određuje tvoju vezu

On je introvertiran, a ona ekstravert. On je depresivan, a ona prezaposlena… Mnoge crte ličnosti možete pripisati jedan drugom, pa čak i dodijeliti dijagnoze. „Tvoja mama je luda, pa nije ni čudo kako se ti ponašaš!“ „U zadnje vrijeme si tako neurotičan…“.

Razumijevanje sebe i to kako razumiješ partnera određuje tvoju vezu.

Ako imamo na umu da je moja veza, odnos u braku, isključivo ono kako se ja ponašam uz partnera, vidimo kako ove crte ličnosti nikako ne određuju partnera. One govore o tome kako ga ja doživljavam. Odnosno, kako ja vidim njegovo ponašanje.

Sve što čujemo nije činjenica već mišljenje, a sve što vidimo je doživljaj, a ne istina – Marko Aurelije

Nema ničega u partneru što ga čini neurotičnim, depresivnim ili introvertiranim. Ove dijagnoze, crte ličnosti ili kako god ih želimo zvati su samo etikete koje možemo prilijepiti partneru i njegovom ponašanju koje manifestira uz nas.

Sve je to naša percepcija – naš doživljaj

Etikete su ništa nego doživljaji, percepcije. Dakle, radi se isključivo o percepciji, a ne o partneru. „Baš si zločesta“ ne govori ništa o njoj, već o tebi. O tome kako je ti vidiš.

Nećeš primijetiti da je etiketiranje loše za tvoju vezu u trenucima kada se vaše percepcije slažu. Na primjer ako kažeš partneru „Baš si prezaposlen!“

I partner to prihvati: „Da, baš sam umoran.“ – sve je u redu. Nećeš se udaljiti.

No, češće se događa da se svojim etiketiranjem udaljimo pokušavajući partnera uvjeriti kako je naše viđenje točnije od toga kako se on osjeća.

Na primjer:

Irena i Damir su sedam godina u braku. Do sada je sve bilo lijepo i dobro – jako su se dobro slagali.

Otkad je Damir dobio važan projekt na poslu, svaki dan po dva sata radi i kod kuće. Kaže da ne stigne sve dovršiti na poslu. Premda dosta radi, Damir ipak svaki dan posveti mnogo vremena za druženje s Irenom.

Jednoga dana Damir je radio za radnim stolom. Irena, nakon što je počistila kuhinju došla je do Damira i zabrinuto konstatirala:

Irena: „Baš si prezaposlen!“

Damir: „Ma nije to, samo želim završiti ovaj posao u roku.“

Irena: „Tako se mučiš. Baš si jako umoran.“

Damir: „To je samo trenutno. Molim te pusti me da ovo sredim!“

Irena: „Možda bolje da se prije odmoriš? Već par dana se tako patiš. Stradat će ti kralješnica.“

Damir: „Čuj, izgleda da ti znaš bolje nego ja kako se osjećam! Hoćemo li dalje raspravljati ili da to prvo napravim do kraja? Ostalo mi je još maksimalno sat vremena posla.“

Daljnje uvjeravanje partnera u njegovu prezaposlenost će Irenu sigurno udaljiti od njega. Inzistiranje na etiketama „umoran“ i „prezaposlen“ je neće približiti.

Percipiranje je često i etiketiranje

Svugdje se da čuti da etikete nisu dobre, no većina nas to ne vjeruje. Kako to znam? Tako što znam da ih svi koristimo. I to zato da si objasniš neko ponašanje partnera koje ne razumiješ ili koje ti se ne sviđa.

Etiketiramo i zato što svi drugi to čine. On je bik, a ja riba. On je tvrdoglav, a ja posesivna. Ona je svetica, a ja baraba. I tako u nedogled, etiketama nikad kraja.

Odnosi u braku ovise o tome kako percipiramo

Naša percepcija i odnosi u braku su izravno povezani. Ako vjerujemo da je partner ljubomoran, ponašat ćemo se kao uz nekoga tko je ljubomoran. Ako doživljavamo partnera kao ovisnika, ponašat ćemo se kao uz ovisnika.

Nije svaka percepcija ili etiketa pogrešna. Možda je partner stvarno ovisan o nečemu i možda se ljubomorno ponaša. No, mi se mučimo s vlastitim percepcijama, a ne s time kakav partner je.

Svaki partner će se usprotiviti nekim etiketama

Dakle, nema partnera koji je samo „to“. Mnogi će partneri reći: „ja sam daleko više od toga“.

Ivan i Mirta su prije pola godine počeli živjeti zajedno. Sretni su skupa.

Četvrtak je navečer i Mirta se upravo nakon dugog dana izvalila na kauč. Da vidimo hoće li Mirta pristati na Ivanovo etiketiranje?

Ivan: Ustaj! Hajdemo u kino.

Mirta: Joj, ne da mi se.

Ivan: Baš si lijena!

Mirta: „Da, ja sam malo lijena, ali sam i dobra i podržavajuća, dobro slušam, znam brzo peglati, sigurno vozim i vrhunski održavam kuću urednom i čistom.“

Što s etiketama?

Korisno je naučiti da su etikete tvoj proizvod. One su tvoje. Zapravo nemaju veze s partnerom. Dok inzistiraš na nekoj od etiketa za svojeg partnera, partner će se kad-tad pobuniti jer zna da odlučuje sam za sebe.

Partner s etiketom „Ekstravert“ može odlučiti šutjeti, „Svetica“ može odlučiti šarati, „Bik“ može biti popustljiv, a „Riba“ može postrožiti svoj odnos. „Neurotičan“ se može djelotvorno opustiti, a „Baraba“ primiriti.

Ili, suprotno, partner se baš može uskladiti s tvojom etiketom: „Mogu ostati na poslu još pola sata. Tu me cijene i nitko mi ne kvoca da sam radoholičar.“

Ilustracije preuzete s: http://www.smosh.com/smosh-pit/comic/medium-large-drunk-talk-comic

Najbrži način uništavanja braka jest – prilijepiti „lošu“ etiketu

Kada partneru prilijepimo negativnu etiketu, narušavamo svoj vlastiti brak. Jer nemoguće je imati dobar brak uz „kretena“, „idiota“, „dosadnjakovićku“, luđakinju“, itd.

Prije će takav brak biti „kretenski“, „idiotski“, „dosadan“ i „lud“.

Kada kažem „loša“ etiketa, ne mislim da je netočna. Mislim da se ti s njom teško nosiš. Odnosno, da ti upravo ta etiketa smeta da se približiš partneru. Jer se nitko ne želi približiti „kretenu“, „idiotu“, „luđakinji“… (umetni svoju lošu etiketu ovdje).

Što ako vidim partnera na negativan način?

Promjena percepcije je ključ uspjeha u bračnim krizama i važna je vještina ako su nam važni kvalitetni bračni odnosi.

Takav sam kakav sam, ali ti mi lijepiš etikete: jesam li spor, drag, simpa ili staromodan? Brz, dobar, loš?

Bračni odnos možemo poboljšati zamjenom vlastite percepcije – odnosno etikete koju smo prilijepili partneru ili partnerovom ponašanju.

Mogu li se skinuti etikete?

Ne. Etikete teško možemo skinuti. Ono što možemo učiniti za brak u kojem nešto ne štima jest promijeniti etiketu. Odnosno, zamijeniti je boljom.

Ljudi si uvijek pojašnjavaju stvari i zato koristimo etikete. Gotovo svi pridjevi su etikete. Oni označavaju kako vidimo partnera. Ne možemo partnera vidjeti bez etikete. Za nas je on uvijek „nekakav“. No, ima više od jedne osobine!

Ako ga vidimo kao nesretnog, vjerojatno će nam biti lakše nego ako ga vidimo kao nenormalnog. Je li lakše živjeti s nesretnom osobom ili nenormalnom?

Kako promijeniti percepciju?

Moguće je zamijeniti etikete jer redovito je partner daleko više od same etikete. Uz to što je „takav“, on je možda i dobar roditelj, brižan u teškim situacijama, ima zlatno srce, ili je lijep, marljiv, dobar radnik, vesela osoba, … (umetni svoje „dobre“ etikete – čim više tim bolje).

Etikete biramo sami (najčešće nesvjesno). A ovo je način da svjesno odaberemo etiketu s kojom nam je lakše živjeti.

Jer partner nije etiketa.

Daleko sam više od toga kako me vidiš!

Knjiga je nastala kao zbornik Igorovih uputa roditeljima koje je kroz godine “podmetao” dok je radio u vrtiću na stoliće, gdje su roditelji ponekad poskrivečki, a ponekad s otvorenim zanimanjem čitali što im psiholog ima za poručiti. A stvarno Igor ima što za poručiti!

Knjiga i teme su sveobuhvatne i zanimljive, jednostavno pisane za moderne roditelje kojima treba mali poticaj za promišljanje, a koji ne žele čitati dugačke knjige i priručnike o roditeljstvu. Teme obuhvaćaju sve od noćnog mokrenja, dječjih strahova, očinstva, majčinstva, dječjeg neposluha do roditeljskih ciljeva. U stvari toliko ima tema, da bi bilo najjednostavnije kliknuti ovdje i sve ih pregledati.

Ova knjiga se može čitati i kao svakodnevno štivo – svaki dan po jednu temu, što zahtjeva svega pet minuta vremena čitatelja.

Meni se osobno jako svidjela prvenstveno kao roditelju. 

Knjiga je trenutno na rasprodaji, te se može nabaviti ovdje.

Moja najtoplija preporuka za nadolazeće ljetne dane!